Bela Tarr: Nudim Hrvatskoj da radimo film s Tildom Swinton

Najglasovitiji gost filmskog festivala koji se ovoga tjedna odvija u Splitu je mađarski redatelj Bela Tarr (Pečuh, 1955). Jedan od nekoliko najoriginalnijih autorskih glasova suvremenog europskog filma, Tarr je široj javnosti poznat ponajprije kao autor slavnog i bizarnog sedamosatnog filma "Sotonski tango" iz 1994.



Taj film, kao i drugi Tarrovi klasici ("Prokletstvo" iz 1988, "Werkmeisterove harmonije" iz 2000), pretvorio ga je u hermetičnog europskog autora kojeg veliki festivali previše ne šmekaju, ali ga zato filmoljupci obožavaju. Bela Tarr u Splitu se našao zbog dvostrukog posla. Primio je nagradu za životno djelo Festivala novog filma, a tom je prilikom prikazan njegov klasik "Prokletstvo". Osim toga, Tarr u Dalmaciji traži lokacije za snimanje dijela svog sljedećeg filma za koji je našem Ministarstvu kulture ponudio koprodukciju.

• Recite nam nešto o projektu koji biste možda snimali u Hrvatskoj?



- Riječ je o filmu 'Čovjek iz Londona', nastalom po noveli Georgesa Simenona napisanoj početkom 50-ih godina. Tu sam pripovijetku pročitao prije 15-ak godina i odmah me zaokupila atmosfera. Otkupio sam prava na predložak i s mojim stalnim scenarističkim suradnikom, piscem Laszlom Krazsnohokaijem, napisao scenarij. Riječ je o europskoj koprodukciji Mađarske, Njemačke i Francuske, a budžet filma je 5 milijuna eura. Moguće je da bismo dio tog filma snimali u Hrvatskoj, ali to ovisi o dva uvjeta. Prvi je da nađemo sasvim pogodnu lokaciju, a drugi da dobijemo hrvatsku koprodukciju.



• Je li riječ o istom filmu koji ste počeli snimati na Korzici pa je projekt obustavljen zbog smrti francuskog producenta?



- Da, to je isti film. Snimili smo oko 70 minuta filma, što je nešto više od pola.



• Koliki bi se dio snimao na Visu?



- U Hrvatskoj bismo snimili tri velike scene. Međutim, nije rečeno da će to biti Vis, ni Komiža. Traženje lokacije nam je otežano zbog ranog sumraka pa ćemo se opet vratiti najesen.

• Ministarstvo kulture ima stav da koprodukcije uvjetuje sudjelovanjem hrvatskih filmskih profesionalaca?



- Ako s nekim radite koprodukciju, to zaista mora biti koprodukcija, ne puko sufinanciranje. Samorazumljivo je da ćemo u rad uključiti domaće ljude. Mi bismo zaista radili zajedno s Hrvatima, potrošili bismo novce ovdje, ali i unijeli energiju.



• Je li film ponovo na mađarskom?



- Ne. To je francuska priča, jezik je dijelom francuski, dijelom engleski. Znatan dio glumaca su Mađari, ali glavnog junaka glumi češki kazališni redatelj Miroslav Krobot koji djeluje u okolici Pariza. Veću ulogu glumi Tilda Swinton.



• U Splitu ste istaknuli da je ova nagrada prva nagrada za životno djelo koju ste dobili na istoku Europe. Nije li to čudno, vaši su filmovi esencijalno istočnoeuropski?



- Slažem se. Ja sam Istočni Europljanin, moje su emocije i senzibilitet istočni.



• Poznajete li sadašnji ili nekadašnji hrvatski film?



- Sve što bih rekao o hrvatskom filmu bila bi lagarija jer ga premalo poznajem.

Dojam je, međutim, da je FNF ove godine nešto manje kaotično (dez)organiziran nego što je to njegova patnička publika navikla, ali je dojam također i da ima manje zanimljivih naslova. U programu prva dva dana najbolji je dojam ostavio film otvaranja, korejsko-kineski "Zrno u uhu" redatelj Lu Zhanga. Film pripovijeda o sudbini zgodne samohrane majke, pripadnice korejske manjine na sjeveroistoku Kine. Među cjelovečernjim naslovima, umjereno interesantan bio je i film "Dead Time" Kanađanina Stevea Sanguadolcea,  biografija dvoje đankija ispričana monolozima u offu uz vizualno ekstatično slikovno "pokriće". Prvi natjecateljski paket kratkih filmova čini nam se prilično slab, i sastoji se od uglavnom već viđenih, dosadnih bazičnih eksperimenata.

Festival novog filma S obzirom na prekomjerno opsežan i nekritički sačinjen program, te preklapanja termina, čak je i najzadrtijem filmofilu nemoguće pogledati više od jednog malog dijela programa Festivala novog filma u Splitu.

Jurica Pavičić