U 86. godini života preminuo je dramaturg Ivo Štivičić, najpoznatiji kao autor prve hrvatske igrane dramske serije "Kuda idu divlje svinje", koja je bila dio dramskog programa TVZ-a.
Štivičić je studirao na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tadašnju zagrebačku televiziju došao je 1958. godine, radio je kao dramaturg i scenarist, a od 1992. do 1995. bio je urednik Dramskog programa HTV-a. Potom je postao profesor dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti.
Adaptirao je za televiziju brojne drame i pisao originalne scenarije, po kojima su radili vodeći televizijski i filmski redatelji, poput Eduarda Galića, Ivana Hetricha, Marija Fanellija i Nikole Tanhofera.
Njegovu su karijeru obilježili i serija "Putovanje u Vučjak" te igrani film "Horvatov izbor".
Od televizijskih projekata, radio je na "Svadbi", "Vučjaku", "Pijanoj noći", "Mokroj koži", "Kokošarima"...
Bio je i urednik Dramskoga programa HTV-a, a na toj je televiziji radio do 2000. godine. Tada je dobio i Nagradu za životno djelo "Ivan Šibl".
U novije vrijeme piše i kazališne drame – "Pijana noć 1918." premijerno je izvedena 2007. godine, a "Shakespeare u Kremlju" 2013. godine.
Bio je urednik Dramskoga programa HTV-a, a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predavao je televizijsku dramaturgiju. Dobitnik je i Nagrade grada Zagreba i Nagrade Vladimir Nazor.
Objavio je i zbirku dramskih tekstova "Ratnici".
Otac je hrvatske dramatičarke Tene Štivičić, čija je predstava "64" sinoć premijerno prikazana u zagrebačkom HNK te je otvorila novu dramsku sezonu ovog kazališta.
Od velikog su se dramatičara oprostili brojni kolege i prijatelji.
Nermina Husković, urednica
"Vijest me je presjekla, iznenađena sam. Tuga je velika. Bio je to čovjek posebnog talenta, vanredan dramaturg, scenarist, ali i odličan urednik. Svi najviše pamtimo njegovu seriju 'Kuda idu divlje svinje', no mi u Hena Comu smo imali i čast izdati njegove 'Antologijske drame'. Iz te suradnje pamtit ću ga kao skromnog i dragog čovjeka te iznimnog sugovornika."
Rade Šerbedžija, glumac
"Bio je sigurno jedan od najvećih naših suvremenih književnika, posebno u televizijskom žanru. Mislim da je bez premca bio najuspješniji hrvatski televizijski dramski pisac – napisao je preko sto drama i scenarija.
Kao glumac sam od najranije mladosti imao povlasticu raditi s njim, još od svoje prve drame. Kao i svi glumci, a posebno oni koji su se osjećali kao njegovi, poput Ličine i Šovagovića, uživao sam igrati njegove karaktere.
Radio je i s nama u Ulyssesu, postavio je božanstvenog 'Shakespearea u Kremlju', kao i adaptaciju Krležine 'Pijane noći', u kojoj je treći dio napisao sam i time ušao u antologiju hrvatske drame.
Osim toga, bili smo vezani lično, kućni prijatelji. Bio je apsolutna moralna i ljudska vertikala. Uvijek je bio kritičan prema stvarnosti koju živimo. Ispravan i do kraja moralan čovjek. Ponosan sam i sretan da sam bio sudionik života ovog velikog čovjeka, kojeg čuvam u svojem srcu."
Maja Gregl, dramaturginja
"'Radi Majo, radi! Ako imaš ideju, okupi ekipu i radi!', tako bi mi kao mladoj urednici govorio Ivo Štivičić, kojeg ću pamtiti kao srdačnu i druželjubivu osobu. Tri godine nakon rata u kojima smo zajedno radili ću pamtiti kao godine koje su bile pokretačke za hrvatski film. Pokrenuli smo mlade filmaše, imali emisiju o redateljima, posljedično i oživjeli Pulski filmski festival... Malo tko zna da su su debitanti dramskog programa bili danas ugledani redatelji; Neven Hitrec, Vinko Brešan, Lukas Nola... Posebno pamtim dok je izašao 'Dok nitko ne gleda' Lukasa Nole, prvi film koji je bio na ulici nakon rata.
Sve u svemu, Štivičić i ja smo skupa svjedočili zlatnom dobu dramskoga programa. No spomenula bih i njegove brojne angažirane drame, kritike na režim, koje smatram važnim dijelom njegova opusa.
Nedavno je preminula kolegica Muhoberac, a sada i Ivo. Tuga je doista velika."