Veljko Bulajić zasigurno nije pogriješio kada je za svoj partizanski spektakl “Bitka na Neretvi” (1969.) angažirao čak dvije sovjetske zvijezde, legendarnog Sergeja Bondarčuka i mladog Olega Vidova.
Potonji je igrao tifusara, imao je puno zajedničkih scena s Milenom Dravić, i ostavio odličan dojam. Bio je već poznat i u čitavoj Europi, nastupao u koprodukcijama, a 70-ih je postao najpopularniji sovjetski glumac zahvaljujući lokalnom vesternu “Jahač bez glave” (preko 300 milijuna gledatelja) i melodrami “Moskva, ljubavi moja”.
Zbog duge plave kose i plavih očiju doimao se iznimno moderno, ali se usprkos slavi u domovini osjećao stegnuto, jer mu nisu dozvoljavali da režira i bira projekte kako mu se prohtije.
Prigodom boravka u Jugoslaviji 1985. zatražio je amer...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....