Početkom šezdesetih, Zagrepčanin Vjenceslav Richter bio je jedan od najavangardnijih, ali i oficijelno najcjenjenijih jugoslavenskih arhitekata. Iza njega je bio niz velikih javnih narudžbi, uključujući i slavni paviljon SFRJ za svjetsku izložbu u Bruxellesu. Zagrebački arhitekt u tom je trenutku dobio najprestižniju zamislivu domaću narudžbu: projekt za novi Muzej revolucije na beogradskom ušću.
Richter je projektirao muzej. Radovi su otpočeli. Međutim- nikad nisu dovršeni. Koncem sedamdesetih gradnja avangardnog zdanja je zapela zbog štednje, pa je od Richterove zgrade ostao tek suteren s četiri armirano-betonska stupa koja strše u prazninu. Zdanje koje je trebalo slaviti jednu ideologiju pretvorilo se u znamen njenog nestanka, ali i metaforu onog što je uslijedilo. Podrum...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....