"Poplava" je animirani film o mački koja se nađe u poplavljenom svijetu pa je instinkt preživljavanja tjera da savlada i strah od nabujale vode i strah od drugih životinja s kojima naposljetku, jer sve su ugrožene, formira zajednicu te zajedno tragaju za kopnom i sigurnošću, djelo je latvijskog redatelja Gintsa Zilbalodisa. Iako u filmu nema niti jedne izgovorene riječi, djelo s publikom komunicira lako i upečatljivo. Jer jasno pripovijeda da smo upućeni jedni na druge, da smo baš svi krvavi ispod kože.
Iako u filmu nema govora, on govori sve jezike svijeta. Uz Oscar te dugi niz nagrada koje je osvojila 2024. i 2025., "Poplava" je nedavno dobila i nagradu publike LUX.
To znači da je za ovaj film glasalo najviše gledatelja u svim zemljama Europske unije u kojima je prikazan. Jer, gledatelji po europskim kinima, uz europarlamentarce, biraju pobjednika LUX-a.
Dok sam nedavno promatrala kako iz zgrade Europskog parlamenta izlazi ekipa filma "Poplava", noseći u kutiji zamotanu statuu LUX-a koja je napravljena u obliku filmske vrpce omotane tako da tvori afirmativnu formu Babilonske kule, podsjećajući da EU, iako multijezična i kulturološki heterogena, stoji na važnim nam zajedničkim vrijednostima, palo mi je napamet da LUX ovaj put doista snažno govori šutnjom "Poplave".
Redatelj Gints Zilbalodis tih je dana promovirao film u Meksiku, a u Bruxellesu su bili producenti Ron Dyens i Gregory Zalcman te kompozitor Rihards Zaļupe.
S Ronom Dyensom razgovarala sam uoči ceremonije dodjele nagrade.
Kako je uopće došlo do suradnje poznatog francuskog producenta Dyensa i redatelja Zilbalodisa?
Ron Dyens prije 25 godina osnovao je produkcijsku kuću Sacrebleu, od tad su napravili stotinjak filmova, osvojili više od 2000 selekcija na festivalima diljem svijeta (Cannes, Sundance, Berlinale, Oscar, Venecija...), nagrađivani Zlatnom palmom, Srebrnim medvjedom, Césarom.
"Prvi Gintsov film ‘Away‘ iz 2019. gledao sam kući, na kompjutoru. A, znate kako se već gledaju filmovi na kompjutoru, to je daleko od idealnih uvjeta, čovjeku često nešto odvuče pozornost, nekakva poruka na mobitelu, poziv, kad tako gledaš film bude svakakvih distrakcija. No, dok sam ga gledao bio sam posve uvučen, osjećao sam se doslovno hipnotiziran. Nisam skidao pogled s ekrana i ništa me nije moglo omesti. Danima sam puno razmišljao o tom filmu, o tehnici, priči, i tad sam zaključio da stvarno moram kontaktirati autora.
Poslao sam poruku Gintsu Zilbalodisu na Facebook. I tako je počela naša komunikacija. Tad mi je spomenuo projekt koji ima sljedeći u planu, a odmah sam rekao da bih se volio uključiti u to", govori Dyens.
Iako nije, kaže, očekivao toliko enorman uspjeh kakav je "Poplava" doživjela, od početka je jako vjerovao u film.
"Već su prvi komentari bili baš jako angažirani, ne samo da su bili pozitivni, već su bili angažirani u smislu da su ljudi koji su pogledali film spontano pozivali druge da ga pogledaju, a i mnogi su ga htjeli gledati i gledali više puta, vraćali su se. Usmena predaja koja je od početka pratila ovaj film bila je posebno snažna, takvo što mislim da nisam prije doživio."
Govoreći o poetici Zilbalodisa, naglašava da "Poplava" pokazuje da je moguće ispričati priču o životinjama a da ih se ne antropomorfizira, već da im se dopusti da ostanu vjerne svojoj, životinjskoj prirodi.
"Životinje ovdje nisu antropomorfizirane. Grozim se onoga kako Disney prikazuje likove poput Musafe i drugih životinja. Kada date djetetu da pogleda ‘Kralja lavova‘, pred njim se otvori svijet u kojem lavovi pričaju s djecom, u kojem su lavovi jako slični ljudima, to je čudan hiperrealizam.
Ovaj film na različite načine osporava vjerovanje da je čovjek u središtu sveg svijeta, kolikogod da je ljudima teško prispodobiti da bi svijet postojao i bez nas. Gledatelji postanu emotivni kad shvate da bi svijet mogao postojati bez ljudi i biti dobro mjesto. Ljudi se rasplaču kad shvate da planet može i bez nas jer u toj naoko zastrašujućoj ideji nađu nešto jako umirujuće."
Kako su uspjeli napraviti takav film s vrlo reduciranim budžetom?
"Prvenstveno zato što je Gints Zilbalodis nevjerojatno talentiran. Višestruko talentiran.
To je čovjek koji je sam snimio svoj prvi dugometražni film sa svega 40.000 dolara. ‘Poplava‘ je koštala 95 puta više od tog, njegova prvog filma, ali to je opet bilo upola i više negoli upola manje od, recimo, ‘Priče o igračkama 3‘."
Kolikogod da je riječ o latvijskoj-francusko-belgijskoj koprodukciji, ovo je prvenstveno ipak latvijski film.
Latvija je mala zemlja u kojoj nema mnogo novca za film, a možete zamisliti da je ovaj film bio skup projekt.
Mi smo dobili Oscara u konkurenciji s filmovima koji su koštali šezdeset puta više od našega. ‘Poplava‘ je nezavisni europski film, naše međusobne različitosti pomogle su nam da budemo jako dobro komplementarni u radu na njemu. Ovaj film, uz ostalo, priča i priču o suradnji različitih. To je upravo put kojim treba nastaviti i EU, pogotovo u ovakvim vremenima", rekao je Ron Dyens.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....