Kakav bi bio svijet kad bi svećenici bili nalik na Šilju, dugouhog Disneyeva junaka? Dobrodušni, klempavi lik izduženih nogu trenutno stoji izložen u zagrebačkoj Galeriji na katu u KIC-u. Beogradski umjetnik Milorad Mića Stajčić napravio je Šilju, obukao ga u svećeničku odoru i dao mu da - vinom pričešćuje policajca Dabu.
"Ideju za ovaj rad dobio sam vodeći pravni spor s crkvom u vezi imovine. Taj slučaj me nagnao da razmišljam o odnosu između duhovne i svjetovne vlasti, pitao sam se do koje mjere su one u funkciji naroda i koliko mogu raditi u nekom vlastitom interesu, surađivati i podržavati se.
Šilji super stoji svećenička odora, a Daba je savršen policajac. Šiljo je u suštini dobronamjeran, prostodušan i pomalo naivan lik. On je sve ono što bi, po mom mišljenju, trebalo krasiti pravog crkvenog duhovnika. Vjerujem da bi svijet sa svećenicima Šiljama mogao biti samo bolji.", objašnjava Stajčić te dodaje da su "Religije sve češće uzrok podjele i sukoba, a sve manje alat duhovnog napretka. Boga doživljavam kao nešto sasvim osobno za čim se traga čitavog života bez da se drugi ljudi upliću u tu potragu ili da su njime izmanipulirani. U mladosti sam imao nekoliko religioznih godina, odnosno, tražio sam Boga u crkvi ali ga tamo nisam pronašao.", govori Stajčić.
Šilja svećenik i Dabo policajac, rad koji je nazvao "Placebo" nastao je unutar ciklusa "Snovi zaleđenog čovjeka" u kojem kroz Disneyeve likove, stavljene u neobične kontekste, govori o raznim društvenim fenomenima.
Replika Kosovke djevojke
Stajčić ima i rad u kojem glavnu ulogu igraju Mickey Mouse i Pajo Patak. "Na Disneya sam se odlučio zato što ga doživljavam kao bazični crtani film iz kojeg su na neki način svi ostali proistekli. U suštini ga vežem za svoje djetinjstvo i odrastanje u bivšoj Jugoslaviji u kojoj su dominirali crtići iz američke produkcije."
Među ostalim, Stajčić je pažnju srpske javnosti, ne samo one umjetničke, pobudio svojom replikom poznate slike "Kosovka djevojka! Uroša Predića.
Kosovka djevojka, nastala 1919., prikazuje djevojku koja nakon bitke na Kosovu luta bojnim poljem, pomaže ranjenicima i traži zaručnika.
"Kada sam 2014. godine pozvan sudjelovati na grupnoj izložbi srpskih umjetnika u Prištini učinilo mi se adekvatnim da se pozabavim baš ovim simbolom i napravim namjenski rad za izložbu. Napravio sam repliku Predićeve slike na kojoj glavni likovi umjesto srpskih narodnih nošnji nose albanske nošnje. Mislio sam da je ironija očita. Kod kosovske publike slika nije pobudila veću reakciju, ali je u srpskim medijima odjeknula punom snagom. Gotovo sve lokalne srpske novine objavile su članak s mojom fotografijom (nalik na potjernicu) i spornom slikom iza nje. Jedni su me smatrali za izdajnika, a drugi su branili umjetničku slobodu. Kosovo je aktualna i osjetljiva tema u Srbiji već desetinama godina, situacija je manje više stalno nategnuta, a ljudi često burno reagiraju kad imaju utisak da im neko skrnavi nacionalne simbole.
"Provokacionista"
Simboli su za mene veoma važna tema i u svom umjetničkom izrazu se često njima koristim. Preuzimam ih iz medija i pop kulture, stavljam ih u različite kontekste i izmijenjene situacije. Najčešća tema su mi razne društvene i nacionalne vrijednosti, religije, ideologije, predrasude, rasizam, novac... Sve ono što mi se učini da može stajati na putu međusobnog ljudskog razumijevanja i tolerancije. Trudim se u radovima postavljati pitanja a ne davati odgovore, cilj mi je potaknuti dijalog u društvu, vjerujem da je dijalog jedan od načina ubrzavanja evolucije društvene svijesti."
Sebe opisuje kao "provokacionistu", to je termin koji je sam smislio ne bi li "preciznije definirao angažirane umjetničke provokacije s elementima humora", na tu temu je nedavno i doktorirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu.
Govoreći o današnjoj srpskoj stvarnosti komentira:
"Vjerujem da se srpska stvarnost ne razlikuje previše od stvarnosti okolnih zemalja (ako zanemarimo činjenicu da nam za prelazak svake granice treba pasoš). Jedna mudra izreka kaže da su "razlike među grupama manje od razlika među članovima unutar jedne grupe". Drugim riječima, ja ću imati više zajedničkih tema za razgovor s hrvatskim ili albanskim umjetnikom nego sa srpskim autolimarom. Mislim da su nacije, kao i religije, konstrukt koji čovječanstvo lagano nadilazi. Što se mene tiče - čim prije tim bolje. Tako da mi "srpska realnost" nije fokus interesa koliko svjetska realnost. U suštini sam optimist i vjerujem da amplitude srpske i svjetske realnosti idu na bolje, s manjim ili većim varijacijama. Ipak, mnogi ljudi i dalje snažno drže do nacionalnog identiteta, za njega vezuju razne običaje, simbole i mitove. Za mene rodoljublje nije klanjanje nacionalnim simbolima već je rodoljublje kad pojedinac radi svoj posao pošteno i najbolje što može. A tradicija nije slijepo kopiranje prošlosti već učenje iz iskustva predaka."
Disney erotika
Stajčićev najpoznatiji rad je skulptura "Over the Rainbow", pokazuje Mickeya Mausea i Paju Patka u erotiziranoj pozi. Bila je prva iz njegove Disney serije, napravio ju je nešto prije one koja pokazuje svećenika Šilju.
"U vrijeme njezina nastanka bio sam mladi roditelj koji s djetetom gleda crtane filmove, a u Beogradu su kretale prve parade ponosa. Skulptura je prvi put izložena 2010., u galeriji Remont. Prvobitna postavka uključivala je dugu visine tri metra, postament koji se okreće uz muzičku pratnju pjesme "Somewhere Over the Rainbow". Potom je 2011. izložena u Poljskoj. Tamo je izazvala negativne reakcije u lokalnim medijima. Do sličnih reakcija je došlo i 2014. kada je izložena u galeriji KCB u Beogradu u okviru moje samostalne izložbe "Snovi zaleđenog čovjeka".", govori Stajčić i nastavlja: "Ipak, pravi "skandal" dogodio se tek 2018. godine kada je u okviru grupne izložbe skulptura umjetničke grupe Dimenzija izložena u Kulturnom centru Srbije u Parizu. Prostor Kulturnog centra Srbije nalazi se u kvartu Mare, direktno preko puta Kulturnog centra Georges Pomipidu, odnosno Bobura, jedne od najreprezentativnijih institucija suvremene umjetnosti u Europi i svijetu. U spomenutom kvartu pješački prijelazi su obojeni duginim bojama u znak tolerancije i prihvaćanja različitosti, i ova skulptura izazvala je interes, odobravanje i pohvale domaće publike. Izložba je, prema riječima zaposlenih, bila jedna od najposjećenijih u toj instituciji. Rad je stajao u izlogu, te je u nekom smislu došlo do njegovog povezivanja s reprodukcijom freske Bijelog Anđela iz manastira Mileševa, koji je tada bio postavljen iznad ulaznih vrata ove institucije. Nekoliko dana nakon otvaranja, fotografija ove situacije je stigla u srpske medije i lavina je krenula. Sljedećeg dana gotovo sve srpske novine na naslovnim su stranama imale ovu fotografiju, baveći se pitanjem na koji način Srbija predstavlja sebe u inozemstvu. Javna polemika je trajala nekoliko dana, uključila je i razne lokalne političare, desničare, ljevičare, LGBT aktiviste, radnike iz kulture, razne javne ličnosti... Izjave na televiziji su osim mene davali i tadašnji ministar kulture, kao i ministar vanjskih poslova. Na preporuku ministarstva kulture, koje je financiralo ovu izložbu, skulptura je uklonjena iz izloga i na njeno mjesto je postavljena jedna od skulptura ostalih izlagača.
Rad je potaknuo društveni dijalog i pridonio prisutnosti suvremene umjetnosti u javnom medijskom prostoru, te ga stoga smatram veoma uspješnim. Koliko će neko umjetničko djelo uspeti u tome zavisi od puno faktora, vjerujem da se kockice naprosto moraju poklopiti da se rad nađe na pravom mjestu u pravo vreme, što često nije posve pod kontrolom umjetnika."
Stajčić osim što radi skulpture, slika, fotografira, radi performanse, instalacije...
"Ipak, skulpture su mi najdraže jer u njihovom projektiranju i realizaciji najviše uživam. Mislim da skulpture stvaraju osjećaj prisutnosti u prostoru više nego bilo koji drugi medij. Trudim se da sebi postavljam stalno nove izazove u produkciji i da mi svaka nova skulptura bude kompleksnija za realizaciju. Samim tim, najčešće mi je posljednja i najbitnija. Trenutno je to rad "Metamorfbroza" koji se sastoji iz Titove biste iz koje je nikla džinovska biljka mesožderka."
Tito iz kojega raste golema mesožderka trenutno je izložen u galeriji Zuccato u Poreču u okviru grupne izložbe "Bolji život/Better Life". Tamo je do 24. lipnja.
"Metamorfbrozu" opisuje kao "specifičnu vrstu parazita koja raste na ruševinama socijalističkih spomenika u bivšoj Jugoslaviji. Ovisno o uvjetima i veličini objekta koji je napadnut, može narasti i više od dva metra. Takvi su primjerci najčešće izrazito krvoločni i opasni za slučajne prolaznike, bez obzira na njihova ideološka i politička uvjerenja. Donekle se potiskuje cijepljenjem spomenika, koje do sada nije dovoljno provedeno da bi se ta pošast uspješno uklonila iz javnog prostora."
Ta je skulptura bila, kaže autor, "pravi izazov što se tiče statike. U njoj sam pokušao kombinirati dvije vrste forme, klasičnu kod biste i pop ispeglanu površinu kod biljke. Polako napuštam diznijevski koncept tako da je karakter biljke moja vlastita kreacija, odnosno, nisam je posudio ni iz jednog crtanog filma."