Kapucin François-Joseph Le Clerc du Tremblay, poznat i kao otac Joseph, već je bio glasoviti propovjednik te zagovaratelj duhovne i institucionalne obnove Katoličke crkve kada je 1612. godine upoznao luçonskog biskupa Armanda Jeana du Plessisa. U kratkom su roku postali dobri prijatelji, a 27-godišnji je biskup toliko cijenio 35-godišnjeg kapucina da ga je u veljači 1616. poslao na mirovne pregovore u Loudun između kraljice majke Marije de Medici, koja je vladala Francuskom kao regentica u ime maloljetnog kralja Luja XIII., i prinčeva predvođenih Henrijem II. od Bourbona, princom od Condéa, koji je bio prvi u redu za prijestolje.
Nakon potpisivanja Ugovora iz Louduna 1616. godine, politički utjecaj Armanda Jeana du Plessisa počeo je postupno rasti. Imenovan je državnim savjetnikom, a zatim i tajnikom kraljičinih naredbi, što mu je omogućilo ulazak u samo središte francuske politike. Razdoblje političke nestabilnosti, koje je kulminiralo sukobom između kralja Luja XIII. i njegove majke, du Plessis je iskoristio kao vješt diplomat i posrednik. Njegova uloga u smirivanju unutarnjih tenzija rezultirala je povjerenjem kralja, čime je 1622. godine stekao kardinalsku čast. Tada je, uzimajući ime svojega obiteljskog imanja u pokrajini Poitou, postao poznat kao kardinal Richelieu. Nedugo zatim učvrstio je svoj položaj kao prvi kraljev ministar, čime je započela era njegove apsolutne političke dominacije nad državnim poslovima Francuske.
Otad pa do svoje smrti 1642. godine – što se doznalo iz njegove Političke oporuke koja je objavljena 1688. – Richelieu je nastojao ostvariti tri cilja. Htio je ukloniti poseban vojni i politički položaj hugenota, smanjiti političku moć visokoga plemstva te osloboditi Francusku jakog okruženja Habsburgovaca iz Njemačke i Španjolske.
"ŠALABAHTER IZ FILMA" O "MAGU IZ KREMLJA" POGLEDAJTE U NASTAVKU TEKSTA:
U tome mu je pomagao njegov dugogodišnji intimus François-Joseph Le Clerc du Tremblay. Poseban je pečat dao vanjskoj politici, vođen idealom univerzalnog europskog mira koji bi omogućio novu križarsku vojnu protiv Osmanlija. U tu svrhu napisao je čak i epsku pjesmu na latinskom jeziku "La Turciade". Smatrajući Habsburgovce glavnom preprekom tom cilju, kapucin je djelovao kao Richelieuov pouzdanik, vješto manevrirajući na saboru u Regensburgu 1630. godine kako bi spriječio carsku agresiju. Pritom je, teorijom da jedan otrov poništava drugi, opravdavao pragmatičnu suradnju s protestantskim vojskama Gustava Adolfa.
Iako njegovi suvremenici tvrde da nije imao nikakvu posebnu političku dužnost, otac Joseph bio je podjednako utjecajan i moćan kao Richelieu. U kuloarima je kardinal zbog svoje tradicionalne odore bio poznat kao "crvena eminencija" (fra. l’éminence rouge), dok je kapucin zbog kestenjasto smeđe boje svojega habita i diskretnog ponašanja nosio nadimak "siva eminencija" (fra. l’éminence grise).
Izraz "siva eminencija" nadživio je oca Josepha, koji je preminuo 1638. godine. Zbog njega se moćni ljudi koji djeluju iz sjene, odnosno iz drugoga plana, nazivaju sivim eminencijama. Tu su titulu tijekom godina nosili mnogi istaknuti političari poput Mihaila Suslova, drugog tajnika Komunističke partije Sovjetskog Saveza dok ju je vodio Leonid Brežnjev, Dicka Cheneyja, potpredsjednika Sjedinjenih Američkih Država u mandatu Georgea W. Busha, ili Wanga Huninga, aktualnog predsjednika Svekineskog odbora Svekineske narodne političke savjetodavne konferencije.
Na neformalnom popisu suvremenih sivih eminencija nalazi se i Vladislav Jurjevič Surkov, 61-godišnji ruski političar i poslovni čovjek, dugogodišnji savjetnik aktualnog ruskog predsjednika Vladimira Putina. Surkov se smatra ključnim arhitektom suvremenoga ruskog političkog sustava i tvorcem koncepta "suverene demokracije", kojim se u praksi opravdava centralizacija vlasti i stroga državna kontrola nad društvenim procesima. Zahvaljujući sposobnosti oblikovanja političke stvarnosti putem manipulacije medijima i oporbom, u političkoj se znanosti često navodi kao vodeći primjer suvremenog inženjera političke stabilnosti.
Inspiriran Surkovom i Putinom, politički esejist i pisac Giuliano da Empoli napisao je 2022. godine debitantski roman "Mag iz Kremlja". U njemu autor prepričava susret s Vadimom Baranovim, kazališnim redateljem i producentom reality showova, koji je naposljetku postao siva eminencija tzv. Cara, odnosno Vladimira Putina. Baranov autoru objašnjava kako je oblikovao rusko društvo prema Carevim željama. Kroz tu prizmu da Empoli obrađuje stožerne događaje suvremene Rusije – čečenski rat, ukrajinsku krizu, Zimske olimpijske igre u Sočiju i druge.
Filmski časopis Variety objavio je sredinom 2024. da francuski redatelj Olivier Assayas ("Oblaci nad Sils Marijom", "Stilistica") priprema ekranizaciju "Maga iz Kremlja" te da će glavne uloge u njemu imati Paul Dano, Alicia Vikander, Jude Law i Tom Sturridge. Danu je povjerio ulogu Baranova, a Lawu ulogu Putina. Film je snimljen u ožujku 2025. u Rigi u Latviji.
"Mag iz Kremlja" stigao je u hrvatska kina 12. ožujka, a kritičar Jutarnjeg lista Damjan Raknić u novom nastavku serijala "Šalabahter iz filma" donosi dva razloga zbog kojih ga trebate pogledati i tri zbog kojih ga trebate preskočiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....