Serija ‘Svjetlo koje ne vidimo‘ je - kič. Teško je reći što je gore: klišeizirani likovi ili pubertetski prikaz 2. svjetskog rata

Godine 2014. relativno nepoznati američki pisac Anthony Doerr objavio je roman "Svjetlo koje ne vidimo". Knjiga je postala bestseler i osvojila Pulitzera. Roman je dobio sad i adaptaciju - četverodijelnu Netflixovu seriju. Nju potpisuju cijenjeni britanski scenarist Steven Knight (Peaky Blinders) i nešto manje cijenjeni američki režiser Shawn Levy. Sve to skupa ne zvuči loše, ali nažalost - jest.

Slijedeći (ne vjerno) Doerrov roman, serija prati nekoliko likova. Marie-Laure (Loberti) slijepa je tinejdžerica koja iz potkrovlja u okupiranom St. Malou emitira ilegalni radijski signal. Werner (Hofmann) je Nijemac koje zbog radiotehničkog dara dobije stipendiju za nacistički internat. Wehrmacht koristi Wernera da detektira ilegalne radiostanice. On u St. Malou otkrije Marie Louise, ...