Potresi otkidaju dijelove kopna, požari diljem zemlje, sunce se uopće ne vidi.... A tko je Chuck? Sledit će vam se krv u žilama

U ožujku 2019. godine, Stephen King zadovoljno je uzdahnuo. Završio je zadnju od četiri kratke priče, napisao je pogovor i mozak mu je nakratko uživao u toj činjenici. ‘Priče idu kamo same žele‘, napisao je u pogovoru, kada je odlučio da će te priče objaviti u jednoj knjizi. U našoj su zemlji upravo objavljene pod naslovom ‘Ako ima krvi‘, a za Znanje ih je preveo Damir Biličić.

Knjiga se otvara s ‘Telefonom gospodina Harringana‘, stotinjak stranica dugom pričom koja nam oslikava život dječaka koji živi s ocem, čita u lokalnoj crkvi i pomaže starom milijunašu - čita mu i zalijeva cvijeće. Mali Craig starcu prije smrti pokloni mobitel, koji pokopaju s njim nakon smrti. Tada počinje strašni dio: iako je uređaj u grobu s čovjekom koji je tamo pokopan, baterija se ne troši. Ne samo to, nego on s one strane groba, ako tomu želimo vjerovati (a mladi i nešto stariji Craig vjeruje), dijeli pravdu, odnosno, kažnjava ljude za koje mu mladić kaže da nisu dobri.

Potom slijedi najkraća priča, nekih 60-ak stranica duga, nazvana Chuckov život. Početak te priče - a ona se odvija u tri čina i započinje krajem - potpisnici ovih redaka najstrašnija je. Nema u njoj mrtvaca koji ‘sredi‘ da ljudi umru, nego se bliži kraj svijeta. Potresi otkidaju dijelove kopna i more ih guta, požari gore diljem zemlje, oblaci dima pokrivaju sunce čak i kilometrima daleko, stopa samoubojstava je nevjerojatna, otvaraju se rupe na cestama, mostovi se ruše, a nitko ih ne popravlja... Apokalipsa je doslovno tu, a ljudi i dalje odlaze na posao i nastoje živjeti. A tko je Chuck? Na početku ne znamo, ali posvuda su plakati s njegovim likom. Premda nitko ne zna tko je on, njegovo je lice posvuda. Dok doslovno zvijezde umiru na nebu, a njegov lik sjaji sa svakog prozora, otkrivamo da je svijet koji nestaje zapravo svijet koji jest Chuck. Jer, svatko je od nas svijet za sebe, kaže King. Svijet koji jest Chuck umire jer i čovjek koji se tako zove, koji je jednom na tavanu vidio prizor sebe kako nestaje s ovog svijeta, odlazi.

Naslovnica romana, Znanje

U idućoj priči, koja je sa svojih gotovo 200 stranica najduža, ponovno susrećemo lik istražiteljice Holly Gibney. Priča ‘Ako ima krvi‘ inspirirana je Kingovim promatranjem vijesti. Godinama je pratio kako neki izvjestitelji uvijek dolaze na mjesta tragedija: prometnih nesreća, pucnjava, terorističkih napada... Nametnula mu se misao: kako bi bilo da je jedan od njih nadnaravno biće koje živi od nesreće i tuge, njome se hrani, a onda ode korak dalje... Trebao mu je, kako je napisao, netko tko će otići istražiti, a onda mu je Holly pala na um. Nikad nije skrivao koliko voli svoju junakinju, koja je trebala biti tek sporedni lik u romanu Gospodin Mercedes, a postala je daleko više od toga. Posve mu je osvojila srce, što vidimo i u ovoj priči o njezinom sukobu s još jednim ‘uljezom‘. Ovog je puta u bitci sama, premda u samom završnom sukobu dolaze njezini prijatelji.

Naslovnica romana, Znanje

Stephen King

Maryevans/allstar/fd/mary Evans Picture Library/profimedia/Maryevans/allstar/fd/mary Evans Picture Library/profimedia

I na kraju je ‘Štakor‘, neka vrsta uvrnute bajke u kojoj pisac bez inspiracije (česta Kingova tema, premda se ne bi moglo reći da njega muči taj problem) jednom štakoru u zamjenu za obećanje da će napisati knjigu daje život svog prijatelja. Naravno, nije to tako bezdušno: prijatelj je teško bolestan, a i pisac je solidno uvjeren da je sve to bila halucinacija. Kao u priči koja otvara knjigu, i u ovoj je moguće savršeno logično objašnjenje, no na svakome je da vjeruje u što želi.

- Bog je ondje prolio cijeli vrč svjetlosti, a iza te prolivene svjetlosti nalazi se vječnost. Zagonetka takve proširene stvarnosti opire se svakom poimanju - jedna je od rečenica koja, ovako izvučena, djeluje kao da uopće nije dio ovih priča. No, jest, dio je to ‘Štakora‘ i zapravo sjajno oslikava što je King opet napravio. Istražio je razne vrste strahova, reklo bi se da za svakoga ima ponešto, no ispričao nam je priče. Magične, višeslojne, priče o ljudima i njihovim motivacijama, o strahovima i ljubavima, o svemu onome što ih čini ljudima. Zaista, još jedan klasičan King, koji nas ovim naslovom definitivno nije razočarao.