Jugoslavenski film, nastao od 1945. do 1990., imao je u posljednjih četvrt stoljeća usud koji pomalo podsjeća na usud djeteta razvedenih roditelja. Od devedesetih godina, svaka je od novonastalih nacionalnih država bivše Jugoslavije počela na osnovu zatečenog korpusa - ponajprije onog vlastitog studija - graditi nacionalnu kinematografiju. Pri tom su uzimale ono što im je pasalo za tvorbu nacionalnog filmskog kanona, a ostalo bi ispljunule van.
To remapiranje je - baš kao svaki razvod - imalo i neželjene žrtve. Što ćete - recimo - s filmom kao što su “Tri Ane”, film hrvatskog režisera i srpskog scenarista koji se odvija u Beogradu, a proizveden je u Makedoniji? Ili s “Kotom 905”, filmom šibenskog režisera koji se bavi borbom srbijanske Ozne protiv zaostalih četnika? Takva film...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....