Svaki od njegovih svjetova kristalizira se oko nečeg arhetipski uznemirujućeg: tajne seksualne opsesije, opresivne grižnje savjesti...

Povodom filma Escort koji od sutra igra u hrvatskim kinima, prenosimo tekst Hrvoja Turkovića o preminulom redatelju.

Ono što se katkad tijekom povijesti filma usput, s podrazumijevanjem, spomenulo, a što je odnedavno važnom teorijskom temom, Lukas Nola je spontano, samorefleksivno spoznao radeći filmove: izrada svakog filma je izrada posebnog, u sebi cjelovitog svijeta, svijeta koji se doduše oslanja na iskustva stvarnog života, ali ta su iskustva u filmu preispitana i preustrojena imaginativnom selektivnošću kojom se stvaraju drukčiji, paralelni, alternativni, imaginarni filmski svjetovi.

Radi to ponajprije baratanjem prizorima. Nola je vezano istraživao kako razvijati prizore u sklopu linearne fabule (npr. Svaki put kad se rastajemo), kako epizodskim nizanjem (Nebo, sateliti) ...