"U mojoj zemlji borimo se svim silama kako bismo obranili demokraciju - nešto što smo nekada uzimali zdravo za gotovo. To se tiče svih. Jer umjetnost je, po svojoj prirodi, demokratska. Umjetnost je uključiva; ona okuplja ljude. Umjetnost je potraga za slobodom. Ona prihvaća raznolikost. Zato je umjetnost danas prijetnja. Zato smo mi prijetnja autokratima i fašistima ovoga svijeta", rekao je američki glumac Robert De Niro primajući u utorak navečer počasnu Zlatnu palmu za karijeru na otvaranju 78. filmskog festivala u Cannesu.
Govor zahvale za festivalsko priznanje De Niro je iskoristio za oštar politički napad na aktualnu Trumpovu republikansku vlast.
De Niro je Trumpa u canneskom govoru zahvale nazvao "filistrom", te dometnuo kako želi uvesti carine tako da Amerikanci ne bi gledali druge i drukčije filmove. "Moramo djelovati – sada", nadodao je De Niro.
"Bez nasilja, ali sa strašću i odlučnošću. Vrijeme je došlo. Svi koji vjeruju u slobodu moraju se organizirati, prosvjedovati i glasati na izborima."
De Nirom zapaljivi govor bio je samo začin vjerojatno nikad politiziranijoj večeri otvaranja Cannesa. Večer je otpočela zahvalom glumcima koji su se kao građani politički zauzeli i bavili aktivizmom, od Charliea Chaplina i Marlene Dietrich do jednog glumca koji je postao političar - Volodimira Zelenskog.
Predsjednica žirija francuska glumica Juliette Binoche svoj je govor posvetila palestinskoj fotoreporterki iz Gaze Fatimi Hassouni koja se ovih dana trebala pojaviti u Cannesu kao dio ekipe uključene u dokumentarni film programa. Hassouna je, međutim, sredinom travnja poginula od izraelske granate. I dok je večer otvaranja bila puna politike, politika je uvelike tema i uokolo, na samom festivalu i filmskom sajmu. Neizbježna su tema naravno zamisli o carini za strane filmove (za koje se uglavnom drži da ih ionako neće biti).
No, došli smo do faze kad je i samo fizičko putovanje skopčano s tjeskobom. Jedan američki filmsko-poslovni list objavio je tako popis preporuka stranim državljanima koji su poslovno povezani s Hollywodom i žive u SAD-u ukoliko putuju u Cannes.
Pošto kod takvih postoji strah da ih imigracijska služba po povratku neće pustiti u Ameriku, novine im daju listu praktičnih savjeta: da s društvenih mreža obrišu sve objave kritične prema Izraelu, da mobitel spakiraju u predanu prtljagu, ili - još bolje - vlastitu SIM karticu kući pošalju poštom. Jezivo je dokle smo došli.
Takav festival - pun političke anksioznosti - počeo je međutim projekcijom filma koji je sasvim drukčiji. Direkcija festivala za film je otvaranja odabrala domaću glazbenu komediju "Partir un jour" (Otići jednog dana) debitantice Amelie Bonnin.
Nije rijetkost da Cannes za film otvaranja bira domaći komercijalni proizvod. No- ovaj je put zanimljivost što su odabrali film debitantice, a k tomu i – jukebox mjuzikl.
"Partir un jour" adaptacija je istoimenog kratkog filma za koji je Bonnin pred tri godine dobila Cesara - francuskog Oscara. Junakinja filma je mlada žena (Juliette Armanet) koja je pobijedila na kulinarskom šouu nalik master chefu. Na valu te popularnosti sa zaručnikom planira skoro otvoriti restoran u Parizu. No, dobiva poziv od majke (Dominique Blanc) koja joj javlja da joj je otac (François Rollin) imao novi uzastopni infarkt.
Unatoč tome, otac je utekao iz bolnice i namjerava nastaviti raditi. On i supruga- naime- drže uz cestu zalogajnicu za kamiondžije kojima kuhaju bržole, tripice, kobasice i sličnu pučku hranu. Mondena visoka kuharica tako se nađe u situaciji da mora ispomagati u menzi uz cestu. Vraća se u grad u kojem je odrasla, nalazi staru ekipu, uključujući i bivšu srednjoškolsku simpatiju, sada auto-vulkanizera.
Film je, ukratko, šarmantna, ali shematična "fish out of water" komedija, malo nalik hrvatskoj "Sonji i biku". Ono što je čini drukčijom je element jukebox mjuzikla. U ključnim scenama junaci počinju pjevati (nama baš i ne toliko) poznate francuske evergrine. Pri tom je glavna glumica Armanet pjevačica i pjeva dobro. Ostali baš i ne - no, autoricu to ne smeta.
Odlučila se da mjuzikl točke budu namjerno sirovo neispolirane, s rudimentarnom instrumentacijom, bez koreografije i s hrapavim nesavršenim glasovima. Nakon "La La Landa", "Once" i "Emilije Perez" naučili smo već da se polje igre mjuzikla jako proširilo, a "Partir un jour" to potvrđuje.
"Otići jednog dana" je dobar film. Dobro je režiran, ima humor i atmosferu, počiva na karizmi Armanet koja istodobno dobro pjeva a i izgleda kao realistička radnička junakinja. To je film koji će- međutim- teško putovati jer lavovski dio pjesama publika izvan Francuske ne poznaje. K tomu, Cannes filmu možda i nije napravio uslugu što ga je metnuo za film otvaranja. Jer na otvaranju se obično očekuje nešto velebno i ambiciozno, a film Amelie Bonnin to nije. To je ljupki mali film za kakav bi volio da je snimljen u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....