Tony Curtis zadnji put je uspio zgranuti svijet kada je priznao da su Marilyn Monroe i on bili ljubavnici tijekom snimanja filma “Neki to vole vruće”. Smatralo se suprotno i neprestano se citiralo njegovu izjavu da je poljubiti tu glumicu (što je on u tom filmu bezbroj puta napravio, pogotovo ako se uzmu u obzir neprestana ponavljanja kadrova zbog njezine poslovične nesigurnosti) kao da poljubite Hitlera. On je zapravo rekao nešto drugo, ironizirajući glupa pitanja novinara, pa su ga krivo i površno citirali, međutim, izgleda da je veza među njima bila poprilično ozbiljna, jer je Marilyn zatrudnjela, pa čak i pobacila nakon što je priznala preljub tadašnjem suprugu Arthuru Milleru. Nije to bila njihova prva romanca: još dok su bili hollywoodski početnici, u dva su navrata vrlo ozbiljno “hodali”.
Uvijek nezadovoljan
Malo koga je šokiralo njegovo priznanje, budući da su se od ženskara koji je šest puta bio u braku mogle očekivati i gore stvari. A i ljubakanje s Marilyn nije bilo nešto što bi mu se moglo predbaciti. Sin mađarskih Židova koji je odrastao u Bronxu i neko vrijeme završio u domu jer se roditelji nisu mogli brinuti za njega i brata, smatrao je da je postigao sve u životu kada je u Tokijskom zaljevu, s platforme američkog bojnog broda Missouri, dalekozorom promatrao potpisivanje kapitulacije Japana. Kasnije je štošta moglo krenuti nizbrdo, ali nije. Upisao je glumu kod slavnog Erwina Piscatora, a zgođušnog momka crne nauljene kose (Elvis Presley navodno je oponašao njegovu frizuru), plavih očiju i zavodljivih usana odmah su zapazili hollywoodski agenti. U doba dok su Montgomery Clift, Marlon Brando i James Dean pomicali standarde filmske glume, on je nastupao u kostimiranim slikovnicama i pozirao sa svojom prvom suprugom Janet Leigh (Jamie Lee Curtis, jedna od njihove dvije kćeri, kasnije je postala slavna glumica) na naslovnicama ilustriranih revija.
Kako se ispostavilo, to ga nije osobito zadovoljavalo. Prvu i jedinu nominaciju za Oscara dobio je 1958. za ulogu kažnjenika koji je prikovan za supatnika druge boje kože (igrao ga je Sidney Poitier) u akcijskoj drami “Bijeg u lancima”, međutim, kolikogod je čeznuo za dramskim fahom -desetljeće kasnije snimio je “Bostonskog davitelja”, u kojem je tumačio ubojicu podvojene ličnosti: tu je ulogu smatrao vrhuncem karijere - njegov su domaći teren bile komedije, što ciničnije to bolje.
Kamen u džepu
U njima je iskovao profil momka s ulice koji se zna snaći u svakoj situaciji i pritom nije morao puno izmišljati, jer je kao klinac nosio u džepu kamen kako bi se obranio od starijih dečki. Crna komedija “Slatki miris uspjeha” bila je prvi pokazatelj njegovih pravih mogućnosti, a “Neki to vole vruće”, u kojem se s Jackom Lemmonom neprestano preoblačio u ženu kako bi umakao gangsterima, najbolja potvrda da je na pravom putu.
Uzor Cary Grant
U potonjem je filmu igrao zapravo trostruku ulogu, beznačajnog glazbenika koji se pretvara da je zabavljačica Josephine ali i ekscentrični naftni magnat. Malo je poznato da je tog tajkuna modelirao po svom velikom uzoru Caryju Grantu: uvijek je htio posjedovati ležerni šarm te hollywoodske zvijezde (nastupili su zajedno u komediji Blakea Edwardsa “Operacija podsuknja”), no Grant je nekako uspio postići da se u njegovom imidžu bonvivana ne osjeti gorčina ne baš idealno provedenog djetinjstva, dok ste u Curtisu uvijek mogli nazrijeti momka koji je umijeće preživljavanja skupo platio.
Fatalan drugi brak
Film “Neki to vole vruće” bio je zanimljiv i stoga jer je davao argumente tračerima koji su tvrdili da takvom ljepotanu biseksualna iskustva nisu strana. Uostalom, u vrlo popularnoj komediji “Charleyjeva tetka” opet je nosio žensku odjeću, a u povijesnom spektaklu Stanleyja Kubricka “Spartak” udvarao mu se Laurence Olivier u - za to razdoblje - nevjerojatno eksplicitnoj sceni koja je u mnogim ranijim verzijama tog filma - izbačena. Curtis je zafrkantski prekinuo naklapanja: “Kada sam stigao u Hollywood, bilo je više akcije nego na Vezuvu - muškarci, žene, životinje!”. Toliko.
Razvod od Janet Leigh i drugi brak s puno mlađom njemačkom glumicom Christine Kaufmann u prvoj polovici šezdesetih godina skinuli su ga s liste najomiljenijih hollywoodskih zvijezda, no promjene ukusa ionako su ga usmjerile prema televiziji, gdje je početkom sedamdesetih bio odličan partner Rogeru Mooreu u humoristično akcijskoj seriji “Uvjeravatelji”. Objavljivao je romane, slikao, uživao i znao spretno zaokružiti svoj glumački opus.
U poznoj dobi igrao je u kazališnoj postavi filma “Neki to vole vruće”, ulogu koju je u originalu tumačio Joe E. Brown, samo zato što je napokon mogao izgovoriti rečenicu “Nitko nije savršen”, koju je smatrao svojom životnom maksimom, a u zadnjem filmskom nastupu od prije dvije godine glumio je lik po imenu gospodin Schwartz.
Curtis se, naime, prije dolaska u Hollywood zvao Bernard Schwarz.