StoryEditor
'CRVENA TABLETA'

'THE RED PILL' Dokumentarac o feministkinji koja simpatizira pokret za prava muškaraca

Cassie Jaye u filmu 'Crvena tableta'

I u 2017. godini se borba za rodnu ravnopravnost nastavlja. 21. siječnja su milijuni ljudi širom svijeta protestirali za ženska prava, piše BBC.

Tridesetogodišnja redateljica Cassie Jaye je provela prošlo desetljeće istražujući feminističke teme, od seksualne edukacije do prava na abortus. Ali njezin zadnji dokumentarni film 'Crvena tableta' ('The Red Pill') ju je odveo na neočekivano putovanje.

 

Namjera joj je bila prikazati mizoginiste koji podržavaju 'kulturu silovanja'. Nasuprot tome, istraživanje problematike vezane uz novi film ju je dovelo do propitivanja vlastitih feminističkih stavova.

Cassie se preselila u Los Angeles iz Las Vegasa kad joj je bilo 18 godina inspirirana filmovima kao što su 'Dječaci ne plaču' (1999.) i 'Čudovište' (2003.), s namjerom da postane glumica.

'Brzo sam shvatila da sam ugurana u određeni profil uloge koje mogu glumiti', kazala je. 'Imala sam plavu kosu, okruglo lice i velike obraze. Izgledala sam kao glupa djevojka kakvu uvijek ubiju u horor filmovima i za takve uloge su me birali.'

Ponekad bi stvari postale neugodne, pa je tako doživjela da joj se na audicijama udvaraju producenti, a jedan ju je i pokušao na silu poljubiti.

Počela je čitati feminističke web portale i oduševila se.. 'Sve stvari kojima sam bila frustrirana su bile analizirane na ovim web stranicama', kazala je Jaye.

Kasnije je donijela odluku da stane iza kamere i počne snimati dokumentarce.

Njezin prvi film 'Tata, pristajem' ('Daddy I Do'), je istraživao seksualnu edukaciju u Sjedinjenim Državama. Drugi film 'Pravo na ljubav' ('The Right To Love') je prikazivao život istospolnog bračnog para i njihov obiteljski život.

'Moj filmovi su se uvijek bavili rodom i seksualnošću' , kazala je.

Dok je Cassie 2012. bila u potrazi za temom sljedećeg filmskog projekta dvije užasne priče su izašle u javnost. Jedna je bila o seksualnom zločinu u Steubenvilleu, gdje su 16-godišnju djevojku silovala dvojica srednjoškolaca, igrača američkog nogometa.

Fotografije njezinog onesviještenog tijela su bile postavljene na društvene mreže. Druga priča je bila o brutalnom grupnom silovanju i ubojstvu mlade žene u autobusu u New Delhiju.

Oba slučaja su izazvala pažnju medija, a neki komentatori su tvrdili da žene snose dio odgovornosti za ono što im se dogodilo.

'Nisam mogla vjerovati da se nešto takvo događa u našem vremenu', kazala je.

Cassie je tada počela istraživati tzv. 'kulturu silovanja', feminističku ideju da  živimo u kulturi u kojoj društveni stavovi normaliziraju silovanje.  Na internetu je naletjela na web portal o 'pravima muškaraca' koji se zove 'Glas za muškarce' ('A Voice For Men').

'Ovo su sigurno ti apologeti silovanja o kojima sam stalno slušala', kazala je. 'Oni sigurno okrivljuju žrtve za njihovo silovanje i održavaju 'kulturu silovanja'. Cassie je pronašla ideju za svoj sljedeći film, 'Crvenu tabletu'.

Pojam 'crvena tableta' u kontekstu aktivizma za prava muškaraca dolazi iz znanstveno-fantastičnog filma 'Matrix' u kojem je glavnom liku Neu dan odabir između dvije tablete. Plava tableta će ga poslati nazad u stanje nesvjesnosti i onemogućiti mu da vidi 'pravi svijet'. Crvena tableta otvara Neov um za pravo stanje stvarnosti.

'A Voice For Men' je kreirao Paul Elam 2009. godine. Neke od glavnih odrednica uređivačke politike uključuju ideju 'da je trenutna institucija braka nesigurna i neprikladna za suvremene muškarce' i da se želi 'privesti kraju histeriju oko silovanja'.

'Nikad nisam čula za pokret za prava muškaraca, a nije ni većina ljudi koje sam poznavala, kazala je Cassie.

Tijekom tri godine rada na filmu Cassie je razgovarala s 44 osobe, od najekstremnijih aktivista za prava muškaraca do uglednih feministica poput Katherine Spillar, izvršne urednice u časopisu Ms.

'Mislila sam da će se raditi o neobičnim muškarcima koji hodaju naokolo s natpisima na kojima piše  'Muškarci su potlačeni', kazala je Cassie.

U filmu se doista može vidjeti takve prizore. Na njihovim natpisima su istaknute statistike: muškarci su osuđivani na 60 posto dulju kaznu zatvora nego žene za isti zločin, muškarci počinjavaju većinu samoubojstava, imaju veću šansu da postanu beskućnici, dobiju rak, da budu autistični i da umru mladi.

'Svaki od ovih problema me naveo da počnem promatrati svijet na sasvim novi način.', kazala je Cassie.

Ono što aktivisti za prava muškaraca zovu 'muškom raspoloživošću' je imalo najveći utjecaj na Cassie.

'Podrazumijeva se da većinu osoba ubijenih u ratu čine muškarci, jer većinu vojnika čine muškarci', kazala je. 'U Sjedinjenim Državama još uvijek postoji novačenje samo muškaraca i o tome ne razmišljamo kao o rodnoj diskriminaciji.'

Novačenje u SAD-u uključuje skoro sve muškarce koji imaju 18 godina. Novačenje ne znači da oni nužno postaju vojnici, ali mogu biti pozvani na služenje u slučaju 'krize koja bi to zahtijevala'.

U njezinom filmu Cassie susreće Warrena Farrella, aktivista za prava muškaraca i autora knjige 'Mit o moći muškaraca'. Warren tvrdi da, kao što su žene često svedene na seksualni objekt, i muškarci često bivaju svedeni na 'objekt uspješnosti'.

Dio tradicionalne uloge muškarca je ideja muške snage: žrtvovanje samog sebe, stoički otac koji nikad ne pokazuje slabost ili emocionalnu ranjivost.

'Muškarci ne žele izraziti svoje probleme jer smatraju da ne smiju pokazati osjećaje i nositi se s problemom u sebi'. To može imati opasne posljedice koje uključuju povećanu vjerojatnost da se okrenu drogi, alkoholu ili čak samoubojstvu. 'Muškarci prilikom pokušaja samoubojstva koriste metode koje je teže preživjeti, kaže Joe Fearns, stručnjak za prevenciju samoubojstava.

Cassie je posumnjala da dio problema leži u komunikaciji. 'Shvatila sam da je za muškarce vrlo teško da progovore o svojim problemima', kazala je.

Cassie je počela smatrati 'problematičnom' tvrdnju da su muškarci privilegirani. 'Shvatila sam da i problemi muškaraca trebaju biti ozbiljno shvaćeni.'

Ali aktivisti za prava muškaraca osim isticanja spomenutih problema u pitanje postavljaju feministički narativ da su muškarci kroz povijest bili u privilegiranom položaju.

U filmu Warren Farrell tvrdi da smo kao društvo potpuno fokusirani na probleme diskriminacije žena. Paul Elam dodaje na ovu tvrdnju da je većina diskriminacije usmjerena prema muškarcima i da je činjenica da muškarci zbog toga pate.

'U više navrata sam željela prekinuti snimanje filma jer je bilo užasno teško u pitanje postaviti moje vlastite stavove', kazala je Cassie. 'Uvijek sam oklijevala da saznam više o problemima muškaraca. Imala sam tendenciju da stvari vratim na to da žene ipak na neki način prolaze gore.'

Žene i dalje susreću niz ozbiljnih problema: četiri puta više žena je ubijeno od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera i jedna od pet žena u dobi od 16 do 59 je doživjela seksualno nasilje. Razlika u plaćama stiže sve do Hollywooda, gdje je Natalie Portman zadnja glumica koja je otkrila da je njezin muški partner u filmu plaćen više od nje.

Ali, prema aktivistima za prava muškaraca, društvo favorizira žene.

Camilla Swain, feministkinja iz Londona se ne slaže s ovim.

'Djevojčicama se čitaju priče o princezama koje spašava herojski muškarac, tinejdžerke su bombardirane s nedostižnim idealima ljepote i žene vrijedno rade za plaću koja je manja od one koju imaju muškarci. Od samog početka dječaci i djevojčice su pod pritiskom koji je specifičan za njihov spol. Negiranje da ti problemi za žene postoje ih dovodi u grozan položaj.'

Veliki broj aktivista za prava muškaraca koji osjećaju bijes dobivaju priliku da ga izraze na internetu. Na online platformama poput Reddita i Voata je veliki broj anonimnih korisnika koji tamo postavljaju problematične sadržaje.

'A Voice For Men' je najprovokativniji od svih web stranica o aktivizmu za prava muškaraca', kazala je Cassie. Veliki broj njihovih naslova je izrazito šokantan: 'Listopad je mjesec za akciju premlaćivanja agresivne kučke', 'Ako vidite Jezebel na ulici, pregazite kučku'(Jezebel je popularni profeministički portal) i 'Prihvatite istinu: žene mogu lagati o tome da su silovane'.

Ali Cassie sada misli da se u početku prelako osjećala uvrijeđenom ovakvim naslovima. Objasnila je: 'Nisam pokušavala razumjeti odakle dolaze aktivisti za prava muškaraca. Prebrzo bih došla do zaključka da mrze žene. Ali to nije ono što su zaista pisali u svojim člancima.'

Cassie se ne slaže s 'mamcima za klikove' kakve proizvodi Paul Elam na svom web portalu, za koji je u prvi trenutak mislila da podržava mizoginiju.

'Neki ljudi ne mogu odvojiti svoj bijes od aktivizma', kazala je. Ukazala je na činjenicu da se jednako šokantan stil izražavanja može pronaći na feminističkoj strani debate. Postojao je hashtag pod nazivom 'Ubij sve muškarce'(‘KillAllMen’) koji je bio popularan na Twitteru prije nekoliko godina. Teško je doznati tko ga je pokrenuo, ali je izazvao velike polemike između feministkinja i aktivista za prava muškaraca.

U jednom trenutku u filmu, nakon što od aktivista za prava muškaraca čuje informacije o gubitku skrbništva nad djetetom, fatalnim ozljedama muškaraca radnika na poslu, samoubojstvima muškaraca i o ovisnosti, Cassie kaže: 'Hvala Bogu da nisam rođena kao muškarac'.

'Još uvijek vjerujem u to' kazala je. 'Sretnija sam kao žena u današnjem društvu, jer se osjećam kao da su moji problemi saslušani i uzeti u obzir.'

Na samom završetku filma Cassie kaže kako sebe više ne naziva feministkinjom.

'O tome sam razmišljala dugo i ozbiljno', kazala je. 'Odbacila sam tu etiketu jer sam prestala vidjeti feminizam kao pokret za rodnu ravnopravnost, koja bi uključivala i rješavanje probleme muškaraca. Čini mi se da se on doista bavi samo ženskim problemima.'

Camilla Swain vidi feminizam na drugačiji način:

'Za mene je feminizam za žene, za muškarce i prije svega za bazično ljudsko pravo na jednakost. Odvojiti  probleme koje imaju muškarci od onih koje imaju žene je izdaja oba spola. Ti problemi su duboko isprepleteni.'

Ne baš neočekivano, film 'Crvena tableta' je doveo do protesta protiv Cassie od strane nekih feministkinja.

'Neki feministički blogeri su krenuli u otvoreni napad da bi diskreditirali mene i moj film.', kazala je novinaru BBC-a.

Kreirana je i peticija da se Cassie onemogući da uđe u Australiju.

'Film je povučen iz kino dvorana u Melbourneu i Ottawi i potpisivane su brojne peticije da ga se zabrani.' , kazala je Cassie. 'Nisam mogla vjerovati da je ova tema tako kontroverzna'.

'Imam izrazitu strast kad su u pitanju ženski problemi', kaže Cassie. 'Ali sam shvatila da svatko želi biti saslušan, poštivan i uvažavan. Nitko ne bi trebao iskusiti diskriminaciju na osnovi svog spola, rase ili seksualnosti.'

Novinar BBC-a je pitao Cassie postoje li sličnosti između feminista i aktivista za prava muškaraca.

'U tome je stvar, postoji veliki broj tema u kojima su im stavovi oprečni', kazala je.

Cassie kaže da je i dalje strastvena kad su u pitanje problemi s kojima se susreću žene i da je tužna što je zbog ovog filma shvaćena kao izdajnica žena.

Ona smatra da problemi muškaraca ne dobivaju dovoljnu pažnju.' Željela sam da film 'Crvena tableta' postane polazna točka za razgovor o ovoj problematici.', kazala je.

'Crvena tableta' će od ožujka 2017. biti dostupna na različitim streaming servisima, piše BBC.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 03:25