Postoji uvriježeno mišljenje kako jezik filma ne ljubi neke sportove- recimo, nogomet - a neke da - recimo, boks. Teško je, ako ne i nemoguće, napraviti filmsku dramu koja uključuje nogomet. S druge strane, boks je neopisivo filmičan, pa postoje deseci vrhunskih boksačkih filmova.
Ono što u sportu vrijedi za boks, u muzici vrijedi za jazz. Jazz nije samo česta i uobičajena filmska glazba. Jazz je sa svojom fizičkom ekspresijom i kulturom sola izvanredno filmičan. Nije stoga čudo da postoje brojni dobri jazz filmovi, od “Mladića s trubom”, preko “Cotton Cluba”, “Birda”, “Round Midnight”, “Mo Better Bluesa”, pa do posljednjeg u niski - “Whiplasha” (Ritma ludila) Damiana Chazellea.
Ono što vrijedi za film, trebalo bi vrijediti i za TV serije. Ipak, zlat...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....