Hrvatsku je zadnji put posjetio prije 30 godina, kada je na odmor doputovao vlakom. Početkom ovog tjedna, predsjednik Udruženja europskih radija (AER) Stefan Möller stigao je u Zagreb, ali ovog puta povod njegovog dolaska je poslovan. Konkretno, danas se u Esplanadi održava sjednica skupštine koja inače godinama zasjeda isključivo u Bruxellesu, a sinoć je bila organizirana i gala večera za uzvanike.
U ekskluzivnom intervjuu za Jutarnji list, Stefan Möller otkrio je što će se nalaziti na dnevnom redu skupštine, koje su trenutne najvažnije aktivnosti AER-a, što misli o borbi protiv lažnih vijesti i kako bi se umjetna inteligencija mogla u budućnosti uključiti u radijske prostore.
Kako procjenjujete rad i doprinos svojih hrvatskih radijskih kolega?
Iznimno sjajnim. Vidi se da cijenimo angažman i ono što radi radijska forma u Hrvatskoj, jer na primjer, Luka Đurić je naš novoizabrani potpredsjednik. To također govori da cijenimo naše nacionalne udruge i članove. Bitan element AER-a je zapravo da korporacije surađuju i pokazuju da smo mnogo jači kada radimo zajedno. Posao ne obavlja samo naš ured u Bruxellesu, imamo radne skupine i koristimo se stručnošću svih naših članova. To se pokazalo kroz forme hrvatskih radija od samog početka. Trebali smo doći u Zagreb još puno ranije, ali korona je jednostavno zaustavila cijeli plan, pa stoga kasnimo s dolaskom.
O čemu će se razgovarati u Zagrebu?
Razgovarat ćemo puno o zakonodavstvu i radiju općenito. Održat ćemo našu izvanrednu glavnu skupštinu zbog internih tema, to je normalna procedura koju obavljamo u isto vrijeme kada se sastajemo. Na dnevnom redu je sve što se trenutno događa u Bruxellesu - Europski akt o slobodi medija, Zakon o digitalnim uslugama i bavimo se odlukama o autorskim pravima. Postoji dugačak popis od najmanje 7 velikih stvari koje se događaju, a zatim na sastanku odlučujemo čemu treba posvetiti više pažnje. Također, sve ovisi o ritmu Bruxellesa i razvoju stvari tamo. Razgovaramo i o dodanim razvojima za koje smo u međuvremenu saznali. Naravno, mi to radimo i s našim radnim grupama, ali jako je važno sastati se uživo i podijeliti informacije međusobno, kao i s našim internacionalnim članovima. Oni imaju vlastito iskustvo o tome kako su pojedine stvari implementirane u njihovim zemljama.
Koje su trenutno najvažnije aktivnosti AER-a?
Najveća i najvažnija aktivnost je što smo prisutni u Bruxellesu, što tamo imamo ured i organizaciju koja zastupa radio prema institucijama u Bruxellesu. Zaslužili smo mjesto gdje dužnosnici i političari koji su aktivni u Bruxellesu znaju da smo tu kako bi nas mogli konzultirati. Ne moramo se predstavljati kao nova organizacija, oni znaju da mogu kontaktirati AER, kako bi bili informirani ili da pitaju za mišljenje o nekoj situaciji. Jako je važno da smo aktivni u svemu što se događa. Tu je i pitanje aktivnosti koje trebamo učiniti u žurbi jer je možda neka situacija u razvoju i stvari idu naprijed, a mi imamo vremenski okvir u kojem možemo utjecati na to.
Budući da je AER europska udruga, razumiju li europske institucije novo medijsko okruženje? Pogotovo komercijalne medije.
Rekao bih da neki razumiju bolje, dok neki ne, ali i to je jedna od naših dužnosti. Moramo izazvati i voditi razgovor, posebno za radio, mislim da je naš stav da ne uzimamo ništa “zdravo za gotovo”. Radio je poseban medij, on je tu oduvijek. Radio oglašavanje prošle je godine napunilo 100 godina, no i dalje se u mnogim slučajevima čini da je riječ o mladom mediju. Naša je dužnost informirati ih o osnovnim stvarima - koji je jezik radija, kako funkcionira i kako određeni zakoni utječu na radio. Pokušavamo shvatiti što je cilj donošenja nekih zakona i ako je moguće pomoći na neki način, kako to ne bi negativno utjecalo na nas, a da se istovremeno ostvari željeni cilj.
Koji su, prema vašem mišljenju, najveći izazovi za “stare medije”?
To što ih se naziva starim medijima, jer tradicionalni mediji ipak imaju svoje prednosti. Radiju je vrlo lako pristupiti i koristiti ga, ali mi svakako moramo osigurati da je jednostavan za korištenje. Mislim da otkako je stigla televizija, proglašeno je da će radio umrijeti. To se nije dogodilo. Bitna je mlađa demografija, jer ako ga oni ne slušaju, imamo problem. On mora biti zanimljiv što se tiče sadržaja i mogu se složiti da u tom aspektu imamo problem kad je u pitanju mlađa publika. Interesantan sadržaj je lako slušati. Bojali smo se da ako mladi ljudi ne slušaju radio, neće nikad ni početi. To ipak nije istina, jer kada se život promijeni - osnujete obitelj i dobijete dijete - nemate vremena skinuti playlistu ili surfati internetom i informirati se o drugim medijima. U tom slučaju, radio se iznenada vraća, jer je jednostavan. Jedan pritisak na gumb i ako vam je sadržaj zanimljiv, slušate ga.
Jesu li iza nas vremena kada se radio slušao samo preko FM prijemnika? Koje se nove tehnologije najviše koriste u Europi?
FM je još uvijek najkorištenija tehnologija, zatim imamo AM, DAB, pa su sljedeći internet i aplikacije. Vremena kada se mislilo da radio može preživjeti samo na FM-u su iza nas. Radio mora biti hibrid unutar nekoliko tehnologija jer potrošači ne mare za tehnologiju, njima je važna laka dostupnost. Ako ne možete imati radio na svom mobitelu, onda ćete pronaći drugi izvor za svoju glazbu, informacije ili vijesti. Zato moramo osigurati, s tehnološkog gledišta - da smo dostupni. Ipak, po pitanju starijih demografskih skupina, mislim da je za mnoge od njih radio još uvijek samo FM. Ako govorimo općenito, radio je hibrid.
Zašto mislite da radio nazivaju “medijem kojem se najviše vjeruje”?
Treba pitati slušatelje, jer su se oni tako izjasnili. Svakako, velika nam je čast što smo zaslužili njihovo povjerenje. Mislim da to ima veze i s činjenicom da emitiramo uživo. Smatraju nas “živim” medijem. U današnje vrijeme, publikacije se bore da budu prve. Radio ne mora nužno biti prvi, ali mora izvijestiti danas. U tom slučaju imaju nekoliko minuta da provjere vijesti kad se nešto dogodi. Naš neprijatelj su lažne vijesti. Ako postoje ili cirkuliraju lažne informacije, čemu žurba? Možete odvojiti pet minuta, saznati više i onda to emitirati, nema određenog roka. Mislim da je to jedna od kvaliteta radija pomoću koje smo zaslužili tu titulu.
Kako gledate na borbu protiv lažnih vijesti? Konkretno pomoću činjenice da Finska, iz koje dolazite, ima iskustva s Rusijom.
Dijelimo 1343 kilometara granice s Rusijom, tako da ima puno prostora za “dolazak” lažnih vijesti. Mislim da su lažne vijesti nešto što moramo shvatiti jako ozbiljno. To je teška bitka koja se mora kontrolirati i primijetiti razlika između onoga što je stvarno i što nije. Izazov je u tome što operacije ili ljudi koji stvaraju lažne vijesti postaju sve bolji u svom poslu. Tu dolazimo do - uz dužno poštovanje - starije demografije, koja olako vjeruje velikim novinama, televizijama i radio postajama, bez da dodatno provjeravaju neki medij. Moramo naučiti kako čitati medije i “stavljati upitnike” na svaku vijest. Treba reagirati poput: "U redu, saznajmo više prije nego što stvorimo neko uvjerenje ili mišljenje". Finska sebe smatra susjedom Rusije, nama je sloboda govora stvarno važna, ali i pouzdanost vijesti je vrlo visoka u Finskoj. Medijske kuće su shvatile da neće dugo preživjeti ako ne objavljuju istinu. Uz to, naravno postoji i žuti tisak. S druge strane, postoje velike medijske kuće i javni mediji koji su stvarno učinkoviti u borbi protiv lažnih vijesti.
Što mislite o umjetnoj inteligenciji? Može li biti sposobna voditi radijski program?
Mislim da može biti sposobna za vođenje radijskog programa, vidjeli smo da se to već događa u Sjedinjenim Državama, isprobali su to s nekoliko radijskih postaja i proveli testove. Pitali su javnost je li nešto učinila umjetna inteligencija ili stvarna osoba i u odgovorima su ih slušatelji pomiješali, nisu mogli prepoznati. Opet, to ovisi o vrsti sadržaja, jer još uvijek vjerujem da je mikrofon nešto čemu ne možete lagati. Javnost može osjetiti ako netko iza njega nije iskren ili stvaran, s pravim osjećajima. Kad je u pitanju zvuk, neke stvari se vjerojatno mogu učiniti pomoću umjetne inteligencije. To je zastrašujuća stvar, ali i uzbudljiva. Razvija se jako brzo, ali mislim da smo trenutno tek na početku. Moramo razmišljati i o zakonodavstvu - ako nešto kažete na radiju i pitate AI, u slučaju da je pogrešno, tko će snositi odgovornost? Intrigantno je, uzbudljivo, ali trenutno je zastrašujuće. Oko nas je i o tome se stalno priča. Mediji poput novina koji žele ići u audio formu tu vide priliku, jer na primjer, čitatelji mogu nastaviti slušati članak koji su prethodno čitali, kada sjednu u svoj automobil.
Mislite li da bi zaposlenici u medijima trebali umjetnu inteligenciju percipirati kao nešto zastrašujuće ili kao oblik dodatne pomoći u njihovom poslu?
Kao dodatnu pomoć u ovom trenutku, jer zašto bi dopustili da AI preuzme sve i bude glavna atrakcija? Teško je vidjeti ljude kao fanove koji lijepe plakate i obožavaju umjetnu inteligenciju. Još uvijek vjerujem u važnost osobnosti, ali istovremeno, to kod umjetne inteligencije može biti izmišljena osobnost. Upravo to je zastrašujući dio, da treba preispitati - je li ovo prava stvar ili nije? Onda se opet vraćamo na zakonodavstvo.