ZAGREB - Nimalo čudno što je danski “U boljem svijetu” ove godine izborio Oscara za najbolji strani film. Grčki “Očnjak” sličio je obiteljskom teatru apsurda, meksički “Biutiful” vrludao je ružnom periferijom Barcelone, a alžirski “Izvan zakona” francuskim potleušicama za imigrante, dok su se kanadska “Zgarišta” podsjetila na građanski rat u Libanonu.
Nasuprot tome, danski je film ponudio luksuzno upakiranu opreku između dva svijeta, afričke sirotinje i visoko civiliziranog građanskog društva, s porukom da se u obje zemlje događaju vrlo slične stvari.
Najpoznatija danska redateljica Susanne Bier već se sa svojim omiljenim scenaristom Andersom Thomasom Jensenom poslužila sličnom strategijom u filmu “Poslije vjenčanja”: tamo protagonist odlazi u Indiju i brine za siromašne, kako bi se kaznio za svoje postupke u domovini, no drugi kontinent je samo metafora, jer je film obiteljska melodrama s glavnom radnjom u Danskoj.
Afrika je puno integralniji dio priče u filmu “U boljem svijetu”, iako su motivi junakova odlaska u tamošnju bolnic vrlo slični.
Glavna je tema nasilje. Njega ponajprije osjeća dječak, sin kirurga na privremenom radu u Africi, jer ga u školi neprestano zlostavljaju zbog njegova izgleda (ima prorijeđene zube, pa ga zovu “štakor”).
Kada se sprijatelji s jednim drugim klincem, čiji otac također neprestano izbiva od kuće, njegovi su problemi naizgled riješeni, jer je ovaj puno snalažljiviji: protivnika treba udariti brzo i neočekivano i tada te se u školi više nitko neće usuditi napasti.
Problem je što kod agresivnog klinca apetiti rastu, pa kad kirurga koji je došao u posjet sinu ponizi agresivni automehaničar, dječak odluči ispraviti nepravdu prilično radikalnom akcijom.
Redateljica i njezin scenarist spretno elaboriraju kako se tenzije iz školskog razdoblja prenose u svijet odraslih, i to ne samo u Europu nego i u Afriku. Je li ispravno ne odgovarati na nasilje i “pobrati” batine ili ipak reagirati? Odgovor nije jednoznačan, iako se sugerira da će zrelo ponašanje rezultirati pravednim ishodom.
“U boljem svijetu” je film teze ali su komadići iz kojih je cjelina sastavljena vrlo sugestivni. Također, racionalna argumentacija prekrivena je scenama izrazite emocionalnosti.
Susanne Bier i Jensen već su ishodili američki prepravak sa svojim ranijim uspjehom “Braća”, što bi se moglo dogoditi i ovaj put.