U CIA-i ga gledaju svisoka jer ne ide na teren, nego radi za kompjutorom, no kada mu ubiju suprugu, naći će inovativne načine osvete

Prva verzija špijunskog trilera "Amater" snimljena je 1981., istodobno kad je Robert Littel napisao tu knjigu, a ekspresna produkcija nije nikakvo iznenađenje, budući da je autor bio istodobno i jedan od scenarista: kako je u pitanju kanadski film, tamo nisu toliko odugovlačili sa snimanjem kao u Hollywoodu. Iako su glavne uloge igrali John Savage, Christopher Plummer i Marthe Keller, film tada nismo mogli gledati, jer se glavnina radnje odigravala iza "željezne zavjese", konkretno u Čehoslovačkoj, što u socijalizmu nije bila podobna tema.

Atraktivne lokacije

Danas više nema željezne zavjese, samo Ruske Federacije u kojoj se neprestano snimaju zapadnjački filmovi, tako da više ne postoje tabu teme. Uostalom, biralo se atraktivne lokacije, tako da se snimalo, između ostalog, u Francuskoj i Turskoj, a samo se završnica, zbog logike priče, odigrava na Baltiku. Film je režirao britanski televizijski filmaš James Hawes (serije "Spori konji", "Doktor Who", "Crno ogledalo", "Snowpiercer" i dr.), no to nije ispao osobiti minus, budući da u moderno doba između filma i televizije više nema osobite razlike, pogotovo što je u snimanje "Amatera" uloženo 60 milijuna dolara, solidan budžet čak i za filmske standarde.

Naslovnog junaka, kriptografa američke špijunske organizacije CIA po imenu Charlie Heller, igra Rami Malek (pamtimo ga po seriji "Mr. Robot" i filmu "Bohemian Rhapsody" za koji je nagrađen Oscarom), njega na poslu gledaju svisoka jer ne radi na terenu nego samo za kompjutorom. Ipak, i tu se štošta nauči, pa kad mu u Londonu ubiju suprugu (epizoda velike televizijske zvijezde Rachel Brosnahan) u nasumičnom terorističkom napadu, on zamoli svoje šefove da ga pošalju na potrebnu obuku kako bi kaznio njezine ubojice. Odgovoreno mu je kako on nema sposobnosti za tako nešto, ali kako ga ne bi imali neprestano za vratom, spoje ga sa specijalnim agentom, pukovnikom Hendersonom (Lawrence Fishburne), no taj mu neuvijeno objasni da on ima izvjesnih talenata, ali da naprosto nije u stanju ubiti čovjeka. Charlieja takva objašnjenja ne zanimaju, on je već otkrio tko su četvoro terorista, krivci za smrt njegove supruge, i spreman je za osvetu. I on je svjestan da nije ubojica po profesiji, ali postoje i drugi načini da se likvidiraju nepoželjne osobe.

Inventivne likvidacije

Neosporne vrline filma su dobro odabrani prostori, od Pariza i Marseillea do Istanbula i Madrida, zatim inventivni načini na koje Charlie likvidira svoje protivnike (onaj najspektakularniji, rušenje staklenog bazena na vrhu nebodera, već je pokazan u filmskom traileru), ali i odlična glumačka postava u kojoj su – uz Maleka i Fishburnea – Caitriona Balfe kao njegova neočekivana turska veza (od nje junak nauči da purani puno bolje upozoravaju na opasnost od svih elektronskih signala i nadzornih kamera) te Michael Stuhlbarg ("Ozbiljan čovjek" braće Coen, "Skrivena ljubav" Luce Guadagnina), potonji suvereno glumi vođu terorista, glavnog krivca za smrt njegove supruge, koji mu nudi pištolj da ga ubije, svjestan da Charlie nikad neće povući okidač. Junak, međutim, ima drukčiji plan.

"Amater" zasigurno nije vrhunski špijunski film u rangu "Tri kondorova dana" Sydneyja Pollacka ili "Kandidata iz Mandžurije" Johna Frankenheimera, ali nam vraća povjerenje u žanr u kojem je zadnjih godina bilo i previše promašaja.