U IMAX-u je slika bila fantastična, a onda sam pohrlio u obično kino. Uslijedilo je otriježnjenje. A i naživcirao me i jedan gaf

Jedna noćna i jedna ranojutarnja pretpremijera povijesnog spektakla "Odiseja" u njujorškom IMAX-u bile su pretpostavljivo rasprodane. Što je gledatelje tako privuklo da su pohrlili na predstave na kojima su povremeno i zadrijemali? Malo je vjerojatno da ih je primamilo ime redatelja Christophera Nolana, iako je taj bar dosad imao besprijekornu reputaciju, a prethodno ostvarenje "Oppenheimer" nagrađeno mu je Oscarom.

Teško da ih je tako privukao i Matt Damon u ulozi Odiseja, iako je na nagovor redatelja smršavio 17 kilograma za taj glumački zadatak i još se posebno nabildao. Novinar magazina Variety bio je krajnje realan, smatrao je da je odgovor u tehnici kojom je film snimljen, a to su IMAX-ove 70 milimetarske kamere, koje su prvi put u cijelosti upotrijebljene u jednom holivudskom cjelovečernjem spektaklu.

Ne baš puno gledalište

Reklo bi se da pretjeruje, međutim, nešto slično dogodilo se i u nas. Kino Arena IMAX u Novom Zagrebu slovi kao svojevrsna atrakcija, no rijetko kad je ispunjeno do posljednjeg mjesta, a pogotovo ne u pola jedan u rano poslijepodne. Skeptično sam otišao na tu projekciju, sjeo negdje naprijed, u četvrti ili peti red sa strane, i bio frapiran kad su se i redovi ispred mene gotovo u potpunosti ispunili. Slika je zbilja bila fantastična, ne samo kad su se na ekranu pojavila mitska bića iz Nolanove uobrazilje, nego i najobičniji pejzaži, tako da su 173 minute, koliko traje film, protekle zbilja brzo.

Ne prebrzo, jer se film povremeno razvuče, no zahvaljujući novoj tehnici to se da podnijeti. Rekoh sebi, kako li to izgleda u običnom kinu, i pohrlio u susjedni CineStar u Branimir centru, na prvu poslijepodnevnu projekciju, i tu me već čekalo otriježnjenje.

Naime, CineStar je bio poluprazan (ili napola pun), a film mi je bio čak pomalo dosadan.

Problem je bio i u tome što se Nolan odlučio za nekonvencionalnu naraciju, trebalo mu je to da bi nas koliko-toliko šokirao prizorima pustošenja Troje, koji se u njegovoj verziji odigraju neposredno prije samog finala, to jest Odisejeva obračuna s proscima koji opsjedaju ne samo njegovu suprugu nego i njegov dom Itaku, ali kad to gledate po drugi put, nije to ništa posebno. Naprosto, klasična dramaturgija bolje bi ga poslužila.

Gaf s odjavnom špicom

Također, akcijske scene povremeno su zbrkane, ni drugo gledanje nije mi osobito pomoglo da shvatim tko je u pogibelji, a tko nije, no tako je to kad se redatelj suviše pouzdaje da će kaos na ekranu sam po sebi impresionirati gledatelja. Nema vam druge nego da pohrlite u Arenu IMAX, tamo ćete dobiti bar djelić onoga što je Nolan zamislio i što je izveo sa svojom ekipom majstora specijalnih efekata.

I još nešto, i u IMAX-u u Arena centru živciralo me to što su upalili svjetla kad je počela odjavna špica, još ste mogli razabrati imena redatelja i njegove supruge, koproducentice Emme Thomas, međutim, nakon toga su uslijedile mrlje, a film je pritom sniman posvuda po svijetu.

Zašto su nam to uskratili ne mogu shvatiti, jedino je objašnjenje da upravitelji kina nisu željeli da se ljudi previše sudaraju prilikom izlaska. Ista stvar se ponovila i u Branimir centru iako tu nije bila tolika gužva i mogli su mirno pričekati da se i posljednje slovo na ekranu ugasi. Posebna je priča zašto su Grci uopće opsjedali Troju? To u ovom filmu nećete doznati, ali vam zato enciklopedije nude dovoljno štofa.