Kad je početkom 2000-ih iz Rumunjske prokuljao nezapamćeni val izvrsnih filmova i režisera, Radu Jude se - barem isprva - činio kao samo jedan od njih, kao usputni i ne najvažniji suputnik jednog vibrantnog pokreta. Nitko tada nije mogao pomisliti da će Jude postati najzanimljiviji rumunjski, a možda i europski režiser.
A upravo se to dogodilo. Ljudi koji su tada izgledali kao stjegonoše bukureštanskog čuda u međuvremenu su nastavili s urednim, ali ne izuzetnim karijerama. Jude je, pak, sa svakim filmom narastao. Nije riječ samo o tome da je radio dobre filmove. Jude je radio dobre filmove koji su bili svaki put drukčiji. Koristio se metodom fejk-dokumentarca ("Nije me briga ako ostanemo upamćeni kao barbari", arhivske kompilacije ("Država mrtvih") kombinirao je igrano i dokument...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....