Projekcijom dokumentarca "Ono što treba činiti" hrvatskog političkog dokumentarista Srđana Kovačevića u ponedjeljak 1. prosinca u Zagrebu počinje Human Rights Film Festival - program kojim po tradiciji u prosincu završava zagrebačka festivalska filmska sezona. Tijekom sedam festivalskih dana zagrebački će filmofili moći vidjeti cijeli niz istaknutih art naslova, uključujući sijaset filmova iz glavnih programa Cannesa i Venecije, te niz hrvatskih premijera filmova iz regije. Kako to kod HRFF-a obično biva, program je i ove godine smjesa arthouse naslova, koji ne moraju nužno biti politički angažirani, te aktivističkih i političkih filmova koji se bave politički vrućim temama.
Bez sumnje najjače atrakcije programa su četiri igrana filma koji na HRFF pristižu iz programa Cannesa. Prvi od njih je brazilski film "Tajni agent" redatelja Klebera Mendonça Filha. Riječ je o političko-špijunskom trileru koji je u Cannesu dobio nagradu za režiju i za najbolju mušku ulogu te nagradu kritike. Ambijentiran u Brazil za vrijeme vojne diktature, film prati bjegunca od policije (Wagner Moura) koji se skriva u sigurnu kuću za prebjege dok mu za tragom ide naručeni ubojica. Druga canneska atrakcija programa je "The Mastermind" (Mozak operacije) divne američke indie redateljice Kelly Reichardt. I ovaj je film ambijentiran u sedamdesete i bavi se skupinom protuha smušenjaka koji opljačkaju lokalni muzej suvremene umjetnosti. Treći istaknuti canneski naslov je "Gledati u sunce" njemačke autorice Masche Schillinski. Ova ambiciozna mozaička drama prepliće sudbine žena četiriju generacija koje su obitavale u istoj seoskoj kući od Prusije preko razdoblja komunističkog DDR-a do danas. Četvrti je canneski naslov - o kojem smo već pisali - "Magellan", biografski film o slavnom moreplovcu filipinskog redatelja Lava Diaza. Diaz život čuvenog portugalskog kapetana pripovijeda iz optike naroda koji je upravo on prvi kolonizirao: Filipinaca.
Ništa manje atraktivni naslovi na HRFF stižu s festivala u Veneciji. Prvi od njih, "La Grazia", rad je popularnog napuljskog redatelja Paola Sorrentina. Njegov uvriježeni glavni glumac Toni Servillo glumi talijanskog predsjednika srednjostrujaškog katolika koji se posljednjih tjedana svog mandata suočava s moralnom dilemom: potpisati ili ne zakon o eutanaziji koji snažno zagovara njegova kći pravnica. Tu je i "Siroče", friški naslov mađarskog redatelja Laszla Nemesa koji se 2016. proslavio dramom "Saulov sin" s radnjom u Auschwitzu. "Siroče" se zbiva u Mađarskoj nekoliko mjeseci nakon sovjetske okupacije 1956. godine. Junak je dječak koji vjeruje da mu je otac Židov stradao u konclogoru, pa gradi romantiziranu ideju o njemu i svom identitetu. Ustanovi, međutim, da je plod preljuba te da mu je zbiljski otac vulgarni provincijski mesar s kojim mu majka (na njegov užas) obnovi odnos.
Nominiran za Oscara
Što se hrvatskih i regionalnih naslova tiče, jedan od zanimljivijih igra već na otvaranju. Riječ je o dokumentarcu "Ono što treba činiti" dokumentarista Srđana Kovačevića, čovjeka koji se pažnju na svoj rad skrenuo kad je godinama pratio radnike zagorskog ITAS-a i njihov samoupravni eksperiment te o tome snimio film "Tvornice radnicima". Kovačević je sad s kamerom otišao u Sloveniju, gdje prati rad Delavske svetovalnice, savjetovališta u koje strani i slovenski radnici dolaze kad im izbiju problemi na radnom mjestu. Pažnju temom plijene i dva međupovezana dokumentarca beogradskog autora Ivana Markovića. Filmovi "Centar" i "Inventar" bave se sudbinom Sava Centra, beogradskog zdanja koje je građeno kao središnji, reprezentativni jugoslavenski kongresni i festivalski centar, te oblikovano po principima tadašnjeg modernističkog totalnog dizajna. Ali zdanje je potom opustošeno u privatizaciji, a inventar raskomadan i raznesen. Film "Inventar" u Zagrebu će biti popraćen i izložbom u Galeriji KIC-a.
U programu HRFF-a je i makedonska "Silijanova priča" redateljice Tamare Kotevske, suautorice "Zemlje meda", ekološkog dokumentarca koji je svojedobno bio nominiran za čak dva Oscara. I "Silijanova priča" je igrano-dokumentarni hibrid, opet na ruralno-ekološku temu. Kroz miks socijalnog dokumentarca i basne redateljica nastoji povezati analizu makedonskog agrara s pričom o makedonskom selu koje je obitavalište najviše roda. "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše jednosatni je koncertno-eksperimentalni film koji se dijelom bazira na tekstovima Dubravke Ugrešić te na glazbi braće Sinkauz. Na koncu, u programu su i dva filma koja je hrvatska publika mogla već vidjeti u Puli te o kojima smo već pisali. "Svi operateri su trenutno zauzeti" je animirana distopija Dalibora Barića koja tematizira turizam kao simulakrum. "Otapanje vladara" film je crnogorskog redatelja Ivana Salatića koji se bavi posljednjim mjesecima života crnogorskog državnika i pjesničkog klasika Njegoša. U Salatićevu filmu Njegoš je već teško bolestan, ne bavi se državom kojom nominalno vlada, nego putuje Italijom kao internacionalni umjetnik i egzotična atrakcija dok mu se zdravlje urušava, a zemlja tavori zapuštena. Riječ je o filmu koji provokativno, ali i inteligentno potkopava mit o ocu crnogorske nacije. Dodatna je zanimljivost što Njegoša glumi hrvatski pjesnik Marko Pogačar.
Festival organizira i susret s palestinskim autorom Karemom Aljfarijem koji će u Zagrebu s publikom razgovarati o svom novom filmu "S Hasanom u Gazi". Tu je i panel-rasprava o Golom otoku i Svetom Grguru, komunističkim zatvorima za političke protivnike, te razgovor na temu "Tko su danas nama partizanke?". Ostaje vidjeti hoće li i partizanke privući "publiku" u crnim hudicama, kako je u posljednje vrijeme postalo uobičajeno.
HRFF traje od 1.do 7. prosinca, a projekcije su u kinu Kinoteka, KIC-u i MAMA-i.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....