Frederick Wiseman, plodonosni filmaš čiji su se dokumentarci bavili američkim institucijama i zajednicama, preminuo je u 97. godini života, piše The Guardian.
Kako stoji u zajedničkom priopćenju njegove obitelji i kompanije Zipporah Films, "gotovo šest desetljeća Frederick Wiseman stvarao je neusporediv opus, sveobuhvatan filmski zapis o suvremenim društvenim institucijama i običnom ljudskom iskustvu, prvenstveno u Sjedinjenim Državama i Francuskoj. Njegove filmove, od ‘Titicut Follies‘ (1967.) do njegovog najnovijeg djela, ‘Menus-Plaisirs: Les Troisgros‘ (2023.), slave zbog njihove složenosti, narativne snage i humanističkog pogleda".
Kruna njegove karijere, koja uključuje režiju i produkciju gotovo pedeset filmova, stigla je 2016. godine, kada mu je dodijeljen počasni Oscar.
Njegov film "City Hall" u fokus je stavio bostonsku gradsku vlast, "Ex Libris" njujoršku javnu knjižnicu, a "In Jackson Heights" kvart u njujorškom Queensu.
Wisemana se često povezivalo s filmskim pokretima "cinéma direct" i "cinéma vérité". Nikada nije vodio intervjue niti inscenirao događaje, a koristio je samo prirodno osvjetljenje i diegetički zvuk, bez glasovne snimke ili glazbe. Prije no što bi započeo neki projekt, ne bi istraživao.
"Snimanje filma uvijek je avantura. Obično ne znam ništa o temi prije nego što počnem... Nikad ne počinjem s određenim gledištem o temi ili tezom koju želim dokazati. Također ne istražujem prije snimanja. Obično ne znam unaprijed što će se snimati ili na što ću naići bilo kojeg dana ili bilo kojeg trenutka bilo kojeg dana", izjavio je primajući Oscara.
Ipak, svoje filmove smatrao je bližima "vizualnim romanima" no novinarskim prikazima.
Rođen je u Bostonu. Nakon studija prava na Sveučilištu Yale, pridružio se američkoj vojsci. Studij prava nastavio je u Parizu. Po povratku u SAD, zaposlio se kao profesor pri Bostonskom sveučilišnom insititu za pravo i medicinu.
U to vrijeme Wiseman se zainteresirao za snimanje dokumentarnih filmova, producirajući poludokumentarni film "The Cool World" iz 1963., adaptaciju romana Warrena Millera o životu u harlemskoj bandi. Četiri godine kasnije, debitirao je kao redatelj filmom "Titicut Follies", koji je dokumentirao život u državnoj bolnici Bridgewater u Massachusettsu za ljude koji su počinili zločin, no pate od neke psihičke bolesti.
Javno prikazivanje njegovog potresnog prikaza dehumanizirajućeg odnosa prema pacijentima bolnice bilo je sudski zabranjeno. Do 1991. mogao se privatno prikazivati samo medicinskim stručnjacima.
Redatelj je poznat i po dugogodišnjoj strasti za kazalište i ples, što se može promatrati na primjerima filmova "La Danse" I "Crazy Horse".
Iako neki tvrde da je imao progresivne političke stavove, sam redatelj je izjavio da ga ne zanimaju ideološki filmovi te je odbio ideju da dokumentarci služe za političku ili društvenu promjenu.
1994. godine je, naime, rekao: "Dokumentarci su, kao i predstave, romani, pjesme, fikcionalni u formi i njihova društvena korist nije mjerljiva".
Njegov najnoviji film "Menus-Plaisirs – Les Troisgros" donosi zakulisni prikaz događanja u francuskom restoranu s tri Michelinove zvjezdice.
"Svaki film je ujedno i prilika, prilika da se nešto nauči o novoj temi. Sudjelovao sam u pedesetgodišnjem tečaju obrazovanja odraslih gdje sam navodna odrasla osoba koja svake godine proučava novu temu", zaključio je 2016.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....