Ruski fantastično-mistični horor “Vij”, koji se u studijima češkog Barandova snimao gotovo deset godina, aposolutni je rekorder ruskog kinoprograma 2014. godine. U svega tri tjedna prikazivanja taj kostimirani horor spektakl Olega Stepčenka, s britanskim glumcem Jasonom Flemyngom (Alica u zemlji čudesa, Transporter 2, Lopov, ubojica i dvije nabijene puške), probio je sve rekorde i već zaradio više od 28 milijuna dolara (koštao 26 milijuna dolara) te na koljena bacio američki hit “Vuk s Wall Streeta” Martina Scorsesea s Leonadrom DiCapriom, koji je u istom razdoblju u Rusiji zaradio zavidnih 21 milijun dolara. Film “Vij”, prema motivima istoimene pripovijetke oca ruske književnosti Nikolaja Gogolja, već je ušao među deset ruskih filmova s najvećom zaradom. Kritike idu od oduševljenja - “izvrsni Gogoljev svijet mašte i mita” do uništenja “kakav crni Gogolj!”.
Voli plavuše
Vij je jedan od najstrašnijih likova slavenske mitologije. Strašno, mrgodno stvorenje, koje je prema legendi obradio Gogolj, s teškim kapcima i trepavicama koji se vuku po zemlji, živi u tami smrdljive pećine, ali kada podigne svoje zlosretne kapke, a to je najčešće 29. veljače (njegovi pomoćnici mu ih vilama podižu) svojim zlim i strašnim pogledom ubija, pali, žari i uništava sve pred sobom; ljude, životinje, cijela bogobojzna i pitoreskna sela u maglovitim, zabačenim i mističnim djelovima Ukrajine i Rusije. Ali demon Vij ima i slabost - plavokose, mlade, putene slavenske djevice.
I u takvo jedno začarano preplašeno selo u Malorusiji (do početka 19. stoljeća naziv za današnju Ukrajinu) na granici s Transilvanijom i Karpatima, koje nastanjuju vještice, vile, vukodlaci, mačke koje kukuriču, bradati preplašeni pravoslavni popovi, senzualne plavojke s pletnicama ala Julija Timošenko, zabasa jedne mračne, neprozirne noći nadobudni mladi britanski kartograf Jonathan Green (radnja je smještana negdje početkom 18. stoljeća) koji želi napraviti kartu zagonetne istočne Europe. Mladi znanstvenik u tom zaboravljenom kutku svijeta susreće se s pričom o zlom Homu Brutu i Viju te nepovjerljivim ljudima koji žive u strahu, raskalašenosti, bez perspektive, koji se skrivaju od drugih i sami od sebe, a najvažnije je imati kredu u džepu. Mladi Englez želi otkriti tajnu sela u kojem stalno traju turobne pijanke i razvrat.
Film iz SSSR-a
Ovaj Stepčenkov “Vij” je već peta ekranizacija te Gogoljeve pripovijetke. Prve su pale još u pionirskim danima filma 1909., 1912. i 1916. godine, a 1967. snimljen je prvi i jedini, danas kultni, sovjetski horor. Tada ga je u SSSR-u, mada u ograničenoj distribuciji, pogledalo čak 32 milijuna gledatelja, što ga je svrstalo među 30 najgledanijih sovjetskih filmova svih vremena. Film je prikazivan i u američkim i zapadnoeuropskim kinima pod nazivom “Vij od Spirit of Evil”, a velike izvozne ambicije ne skriva i sadašnja ruska verzija.
“Vij” je snimljen u popularnoj 3D verziji, a već je otkupljen za prikazivanje u 80 zemalja.
Film su neke udruge napale zbog “propagande votke i alkohola”, a pogotovo spominjanja popularne marke “Hortica”.