Za međunarodni uspjeh filma ‘Ko to tamo peva’ najviše su zaslužni Romi. Oni su naša ‘internacionala’, naš kontakt sa svijetom. Bez njih, mi smo zatvoreni, ksenofobični. S njima, mi smo zanimljivi, univerzalni. Brzo sam postao svjestan formule ‘krv, znoj i suze’ ili ‘Staljin, blato, Cigani’ i odlučio da je više ne iskorištavam, usprkos njezinoj međunarodnoj kunkurentnosti i vječitosti. Ipak, ta tema zaslužuje još razmatranja, jer navodi na razmišljanje o tome zašto su srpski filmovi svojevremeno bili neusporedivo uspješniji od recimo hrvatskih. Njihove urbane teme kao da svijet nisu mnogo zanimale. Zapadu je interesantno kada Jilmaz Ginej sjedi u ćorci, ili kada vidi nečiju muku. Ljubavni jadi civiliziranih ljudi rezervirani su za njihove kinematografije. ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....