StoryEditor
SINONIMI

ZLATNIM MEDVJEDOM NAGRAĐENI HIT STIGAO U HRVATSKA KINA Film o Izraelcu koji zgađen domovinom pobjegne u Pariz, ali ga identitet i tamo susretne

 
Ivan Posavec: "8.5.1980"
 privatni album

Kad se želi pohvaliti nečije redateljsko umijeće, koji se put koristi uzrečica - “on bi znao ekranizirati i rječnik”. Ipak, ni jedan igranofilmski režiser nije doista pokušao ekranizirati rječnik. Nije - do filma “Sinonimi”.

“Sinonimi” izraelskog režisera Nadava Lapida jedno je od intrigantnijih iznenađenja protekle festivalsko-filmske sezone. Film je premijerno prikazan 2019. na berlinskom festivalu, gdje isprva nije važio za favorita i nije skrenuo odviše pažnje. Tijekom festivala, međutim, počele su se pojavljivati prve ushićene reakcije, da bi se tijekom deset festivalskih dana atmosfera posve okrenula. Lapidov film na koncu je osvojio Zlatnog medvjeda, kao jedno od većih iznenađenje te festivalske godine.

Sam u stanu

Junak Lapidovog filma je Yoav (Tom Mercier), mladi Izraelac toliko zgađen vlastitom domovinom da odluči emigrirati u Pariz. Prve večeri pristiže u prazni, golemi stan u centru Pariza gdje bi trebao provesti jednu, prvu noć. No, dok je Yoav pod tušem netko ukrade njegovu odjeću i jedinu torbu. Yoav se nađe gol, bez novca i dokumenata, na hladnom stubištu grada u kojem ne poznaje nikog.

Prizor iz filma Sinonimi
 

Kuca na prva vrata po redu i moli pomoć. Otvori mu mladi par. Emile (Quentin Dolmaire) privilegirani je sin industrijalca koji žudi biti pisac. Caroline (Louise Chevillotte) je lijepa oboistica u orkestru. Par primi mladog, atletskog Izraelca pod krov. Otprve je jasno da Yoav erotski privlači njih oboje. Čini se kao da film ide prema dekadentnom ménage à trois poput Truffautovog “Julesa i Jima”.

Jezik i identitet

 No, stvari kod Lapida nisu tako jednostavne. Umjesto u erotsku dramu, “Sinonimi” se pretvaraju u neobičan film o jeziku i identitetu. Kako je u Parizu bez posla, Yoav se uhljebi kao čuvar u izraelskoj ambasadi. Tamo je okružen zaštitarima i obavještajcima, testosteronskim alfa-mužjacima koji su k tomu fanatični nacionalisti, a imaju zazor prema Francuskoj punoj Arapa i antisemitizma. I dok kroz jutro zarađuje kruh u epicentru židovskog nacionalizma, Yoav istodobno sa sebe gorljivo nastoji sljuštiti izraelstvo. Odbija govoriti hebrejski, fanatično uči francuski, naglas bifla rječnik, nižući sinonime i izvedenice koji filmu daju naslov. Na koncu, dospije na tečaj integracije gdje s masom trećesvjetskih imigranata dobiva bizarnu “poduku” o tome da se ne smije tući ženu ni silom udavati kćeri.

Lapid ni prije “Sinonima” nije bio nepoznat režiser. Njegov zapaženi prvijenac “Policajac” igrao je na festivalu mediteranskog filma u Splitu, a drugi - “Odgojiteljica” - dobio je vrlo dobar američki remake s Maggie Gyllenhaal. Lapida očito jako intrigiraju teme otrovne muškosti, nacionalizma i nametnutih kolektiviteta. Junak “Sinonima” svojevrsni je camusovski junak. Bježi od svog kolektiva. Očajnički bi htio biti nešto drugo, ali ga identitet sustiže i guši.

U svemu tome, najjači Lapidov adut je glavni glumac Mercier. Inače plesač i akrobat, Mercier u filmu najviše dominira tijelom, a povremeni kruta dikcija i psihologizacija čak pojačavaju dojam glavnog junaka koji je pomalo “svemirac”. Lapad na tom efektu gradi nizove nadrealnih, upečatljivih scena koje se ne slijepe uvijek u zaokruženu dramaturgiju. Ali - “Sinonimi” su film koji ima nešto zarazno svoje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 04:11