Hrvatska televizija iz godine u godinu gubi gledanost, a glavni simbol toga gubitka jest sport. Prije desetak godina bilo je praktički nezamislivo da nam uskrate važne utakmice hrvatskih reprezentacija. Odavno su izgubili rukomet, košarku, a ubuduće će i nogomet.
Znači, sva pretplata i oglasi nisu dovoljni HRT-u da omogući građanima da i ubuduće gledaju hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Ovo prvenstvo u Rusiji posljednje je za koje eto neće trebati uzeti pretplatu za kabelsku televiziju.
Urednik Sportskog programa HTV-a Stjepan Balog izjavio je da su za prava ponudili izdašan iznos, ali očito nedovoljan. Sad im ostaje da pokušaju otkupiti dio autorskih prava od privatnika.
Uvijek je praktičnije i ugodnije pratiti Svjetsko nogometno prvenstvo kad se igra u Europi. Nema kasnih noćnih utakmica, a igrači su također na svojemu - ionako velika većina igra u Europi. Dosad se samo jednom dogodilo da u Europi trijumfira neka neeuropska momčad, a i redovito se u Europi igra bolje. Ovo prvenstvo u Rusiji organizirano je izvrsno, nema navijačkih nereda, praznih stadiona, a čak je i vrijeme idealno.
Kad udari temperatura od 35 Celzijevih stupnjeva nogomet se pretvara u hodanje po terenu i napucavanje lopte. U Rusiji znade biti samo petnaest stupnjeva i uz takve uvjete igrati zbilja nije teško.
Ono što je novo, a što podjednako zbunjuje gledatelje i komentatore jest VAR, videoanaliza spornih situacija. Pritom je sporno prije svega to što sporne situacije određuje sudac, po vlastitu nahođenju, pa je i dalje sve u okviru slobodne sudačke procjene. Nevjerojatno je što se već dogodilo da suci koji nadziru monitore nisu dosudili očiti jedanaesterac. Biti slijep kod zdravih očiju, to je dakle VAR.
Kad su posrijedi studijske emisije, HTV nije ponudio ništa nova. Antun Samovojska, nogometni stručnjak Sportskih novosti (i pasionirani hakler), ponovno je izvanredan. Više sam puta o njemu pisao, njegovu smirenom tonu, dubokom poznavanju igre, empatiji i izostanku ikakvih prejakih riječi i gesta. Među gostima komentatorima, šarmom se ističe Robert Prosinečki, trener reprezentacije Bosne i Hercegovine, čiji su uvidi u utakmice zanimljivi i čak duhoviti.
Komentatori pak samih utakmica iz desetljeća u desetljeće na Hrvatskoj su televiziji sve bezličniji i sve dosadniji. Poluplačan glasić Drage Ćosića toliko me nervira da utišam zvuk. Ne razumijem zašto uz reportera utakmice uživo ne komentiraju i stručnjaci. Ta ne treba izmišljati toplu vodu. Svojedobno je takav, veoma uspješan komentator, bio nogometaš Igor Štimac.
Sad u studiju sjedi Joško Jeličić, koji se također s godinama etablirao kao marljiv poznavatelj nogometne igre. Zašto ga ne bismo slušali za prijenosa. Ili Roberta Prosinečkog. Najviše me iritira što hrvatsku reprezentaciju doživljavaju kao da je svjetska sila. Ta pobijediti na prvenstvu Nigeriju više je nego dovoljan razlog i za slavlje i za zadovoljstvo. Njih ima dvjesta milijuna, a nas četiri milijuna…