NAJANGAŽIRANIJI GLUMAC PULE

DOBITNIK ZLATNE ARENE KREŠIMIR MIKIĆ 'Dobio sam nagradu za ulogu koju sam igrao pod jakom temperaturom, jedva izgovarajući tekst'

Zagreb, 270116.
Glumac Kresimir Mikic, fotografiran u ZKM-u.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

Krešimir Mikić

Mikić nam je otkrio da mu se prvi put u karijeri dogodilo da je usred predstave zaboravio tekst. Odlučio je to priznati publici

“Odlučivši se za minimalistički glumački izraz, uspio je svoj lik učiniti uvjerljivim u raznim situacijama što ih fabula donosi”, tim je riječima stručni žiri na ovogodišnjem Pula Film Festivalu obrazložio svoju jednoglasnu odluku da Zlatna arena za najbolju mušku glavnu ulogu ode u ruke Krešimira Mikića.

Riječ je o ulozi ministra Stanka Kelave u Brešanovu filmu “Koja je ovo država”, a svestranom glumcu to je treća Zlatna arena u karijeri, ali druga za glavnu ulogu. Usto, Mikić je, kad su u pitanju uloge i filmovi, na ovogodišnjem pulskom festivalu uvjerljivo najbolji i najangažiraniji glumac, jer što glavne, što veće uloge ima u čak četiri filma, uključujući i pobjednički “Dnevnik Diane Budisavljević”.

Prizor iz filma "Dnevnik Diane Budisavljević"

 

- Uvijek je lijepo dobiti nagradu, podsjeti te to da nešto vrijediš i da je publika prepoznala vrijednost filma, a ujedno je to i priznanje struke - prokomentirao je Mikić, koji zbog predstave “Tko pjeva zlo ne misli”, koja je u programu Dubrovačkih ljetnih igara, nije mogao osobno preuzeti svoju nagradu.

Žestoko

A kad je dobitnička uloga u pitanju, Mikić kaže da nije imao uzora s domaće političke scene, ali se na snimanju odlično zabavljao, unatoč bolesti zbog koje je jedva odrađivao snimanja.

- Ne, nisam imao uzora jer ne poznajem nijednog našeg političara kao javnu pojavu, tek nešto s televizije. Jednostavno, ideju o ulozi imao sam u glavi, uz, naravno, upute redatelja što točno želi i očekuje od mene. Doduše, kad sam gledao film, samo su mi u glavi bile scene kako sam bio bolestan i pitao sam se primjećuje li to i publika. Imao sam visoku temperaturu, a još sam i uvečer igrao predstave. U scenama u kojima ležim u krevetu u Lepoglavi jedva sam uspijevao izgovarati tekst. Ali na samom je snimanju znalo biti i prezabavno, bilo je puno takvih trenutaka, pa smo se morali suzdržavati da bismo posao odradili ozbiljno - prisjetio se Mikić.

Prizor iz filma "Koja je ovo država"

 

I sam će reći da mu je bila jedna od najplodnijih godina u Puli, jer osim filma “Koja je ovo država”, briljirao je u glavnoj ulozi i u “Posljednjem Srbinu u Hrvatskoj” Predraga Ličine, filmu “Sam samcat” Bobe Jelčića te pobjedničkom “Dnevnik Diane Budisavljević” u režiji Dane Budisavljević.

- Što se tiče filmova, ovo mi je uistinu bila jedna od najplodnijih godina. Nažalost, Danin film nisam pogledao jer sam taj dan bio u Sloveniji, ali fenomenalno mi je to da je, uz žiri, i publika ocijenila da je to najbolji film ove godine. Nisam gledao ni “Generala”, ali mislim da otprilike znam kakav je, po komentarima kolega. “Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj” imao sam priliku gledati s pravom publikom, a ne na premijeri, i bilo mi je bitno vidjeti kako dišu i koliko im treba da se ufuraju u priču - objašnjava glumac.

Budući da nije pogledao sve filmove s Pule, teško mu je, kaže, komentirati ostala glumačka ostvarenja, no dobitnica Zlatne arene za najbolju glavnu žensku ulogu i njegova partnerica u filmu “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” Hristina Popović na njega je i kao glumica i kao osoba ostavila snažan dojam.

- Hristina me definitivno oduševila. Prvi sam put s njom glumio i moram naglasiti da je odlična osoba i glumica. Sjajno smo surađivali, ali kad je u pitanju taj film, cijela je ekipa bila fantastična. Eto, i Peđa je kao redatelj dobio nagradu za najboljeg debitanta - priča Mikić.

Proizor iz filma "Posljednji Srbin u Hrvatskoj"

 

Uz spomenuta četiri filma, jedan od naših najzaposlenijih glumaca snimio je i danski film “Cutterhead”, u kojem ima jednu od glavnih uloga.

- Taj je film survivor-drama koja odlično prolazi na festivalima. Uglavnom, u manje od dvije godine snimio sam pet filmova, uz brdo manjih projekata, poput emisije “Čarobna ploča”, koju radim za HRT. U svom kazalištu, HNK, ove sam godine imao pet premijera. U svakom slučaju, plodna godina. Morat ću malo stati s tim tempom, jer stvarno je nemoguće tako živjeti, iako mi je uvijek drago dobiti ulogu u filmu - iskren je Mikić.

Gužva

Unatoč brojnim angažmanima i prilično nagužvanim snimanjima nikad mu se, kaže, nije dogodilo da pobrka tekstove.

- Ali zato mi se nedavno prvi put u životu dogodilo da sam zaboravio tekst tijekom predstave. Nije bilo druge nego da to iskreno priznam publici. Ta je blokada trajala dvije-tri minute. Ništa, nismo se mogli pokrenuti, pa smo čavrljali s publikom dok nismo došli k sebi. Na kraju su svi bili oduševljeni i čak su mislili da je to dio predstave - otkrio je glumac.

Prizor iz filma "Sam samcat"

 

Nakon što u Dubrovniku odigra predstavu “Tko pjeva zlo ne misli”, Mikić napokon odlazi na mjesec dana itekako zasluženog odmora.

- Već sam jedan dio odmora odradio vozeći se na motoru i penjući se po planinama, gdje mi je, između ostalog, pao i mobitel u potok. Sad ću iz Dubrovnika putovati bez plana pa gdje me put nanese. U međuvremenu ću otići na festival na Braču, gdje dosad nisam bio, a za mjesec dana čeka me predstava na Brijunima. Za sada nemam nikakva snimanja, a najesen me u HNK-u čeka predstava “Tri sestre”. Do tada - odmor - zaključio je.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo