Iznenadni i prerani odlazak velikana hrvatskoga glumišta Ive Gregurevića, čiji je bogat umjetnički život naprasno okončan prvog dana 2019. godine, šokirao je Hrvatsku, ali i čitavu regiju, koja ga pamti po nadahnutim glumačkim ostvarenjima.
Bilo kao Netjak u “Velom mistu” ili legendarni razbojnik Čaruga, Ivo Gregurević je, kažu nam njegovi kolege, uvijek davao svoj maksimum, kako ljudski tako i glumački, a na setu je zračio aurom profesionalnosti.
Bilo je tako kada su ga mnogi od kolega posljednji put vidjeli živog. U noći sa 29. na 30. prosinca pokojni je Gregurević bio, a gdje bi drugdje glumac njegove veličine najradije provodio vrijeme, na filmskom setu. Radio je ono što je čitavog života najviše volio i što mu je najbolje išlo. Glumio je. U filmu nadarenog hrvatskog redatelja Ivana Gorana Viteza “Dopunska nastava” snimao je ulogu dobroćudnog domara u školi koja se nalazi u izvanrednom stanju, suočena s teškom talačkom krizom.
Lik kontrapunkt
Motiv tako često viđan na vijestima, naročito u Sjedinjenim Američkim Državama, motiv mrtvih i ranjenih na školskim hodnicima, žrtava pomahnitalog uma, Vitez je smjestio u Hrvatsku uz, doznajemo, mračnu i dramatičnu socijalnu pozadinu.
Ipak, lik Ive Gregurevića bio je kontrapunkt čitavom tom užasu, a dobri domar činio je sve kako bi pomogao unesrećenima i razriješio situaciju. Zbog toga je Gregurevićev domar, zanimanje inače zapostavljeno u školama nauštrb ostalog kadra, baš i jedna od glavnih uloga.
Ipak, snimanje naš veliki glumac nije mogao dovršiti. Oštrica smrti dohvatila ga je gotovo usred snimanja, a što će biti sa snimljenim kadrovima zasad nitko ne zna.
Studiju Jutarnjeg lista je iz produkcije filma potvrđeno kako je iznenadna smrt legendarnoga glumca teško primljena na setu, a s obzirom na to da je samo snimanje počelo tek 17. prosinca prošle godine, do tragičnog događaja naprosto nije snimljeno dovoljno materijala kako bi Gregurević ostao u glavnoj ulozi. Glavni producent filma Ivan Maloča iz Interfilma ne skriva šok zbog iznenadnog odlaska velikoga glumca.
- Ovo su teški trenuci za cijelu ekipu filma čiji je Ivo Gregurević bio ključni član. Tumačio je ulogu Drage, domara u osnovnoj školi, šutljivog čovjeka i pozitivnog lika u filmu. Radi se o jednoj od glavnih uloga. Scenarij stoga nismo mogli mijenjati, a g. Gregurević već je snimio dio svojih scena. Stoga ćemo njegove scene, nažalost, morati ponoviti s drugim glumcem - rekao nam je Maloča i dodao da o radnji filma, čiji je planirani završetak snimanja predviđen krajem ovog mjeseca, u ovom trenutku ne može mnogo govoriti.
Iz Interfilma su nam poslali i nekoliko fotografija snimljenih kadrova koji sada, nažalost, najvjerojatnije neće moći biti prikazani u filmu koji se željno iščekuje.
Otkrio nam je i kako je ulogu prihvatio glumac Zlatko Burić koji je zbog snimanja, nastavljenog ove srijede, došao u Zagreb. Burić inače već godinama živi i radi u Danskoj, gdje je zasnovao obitelj sa suprugom Dankinjom, no na poziv hrvatskih redatelja rado se odaziva. Zanimljivo je da su Burić i Gregurević već jednom glumili zajedno, i to 2014. u filmu “Kosac” Zvonimira Jurića.
Ekipa filma
Doznajemo i da je pred redateljem Ivanom Goranom Vitezom sada težak zadatak, jer scenarij, koji je dobio i potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, nije mogao mijenjati. No, razmatra se mogućnost da se radnja barem malo modificira kako bi se barem dio snimljenog materijala mogao modificirati, kao svojevrstan hommage Gregureviću. Jer, uistinu nije česta situacija, i u hrvatskoj će filmografiji ostati upamćeno kao rijetki presedan, da je glavni glumac preminuo - dopola snimivši svoju ulogu.
Glumac Gavelle Đorđe Kukuljica, koji u filmu tumači profesora tjelesnog odgoja u napadnutoj osnovnoj školi, kaže da je Gregurevićeva smrt duboko potresla cijelu glumačku postavu. Osim Gregurevića i Kukuljice, Vitez je u filmsku radnju uvrstio brojna zvučna imena, pa se tako, prema zasad dostupnim informacijama, u filmu pojavljuju Milivoj Beader, Marko Cindrić, Anita Matić Delić, Željko Königsknecht, Janko Popović Volarić, Filip Eldan, Darko Janeš, Zlatan Zuhrić Zuhra, Nađa Perišić Radović, Petra Vukelić, Ana Marija Percaić, Sanja Milardović, Davor Svedružić, Vili Matula i Ivica Zadro.
Đorđe Kukuljica ne skriva da je i sam vrlo emotivno doživio vijest o smrti svog prijatelja i iskusnog kolege iz filmske ekipe. Razgovarali smo u srijedu, baš na dan kada je u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu održana svečana komemoracija preminulom glumcu.
Posljednje riječi
- A jučer sam bio na komemoraciji svom profesoru s Akademije dramskih umjetnosti Tonku Lonzi. Taj dan sam se, valjda prvi put u životu, upisao u dvije knjige žalosti odjednom. Sve je to nekako pretjerano tužno, stvarno jako, jako tužno. Djeluje nekako nestvarno, dvije smrti, dvije velike legende našega glumišta, otišle u tako kratkom roku - zamišljeno nam je rekao glumac.
Posljednje dane provedene s Ivom Gregurevićem neće zaboraviti. Prisjeća se kako su uoči praznika “zapeli” i ozbiljno prionuli kako bi glumci, redatelj i ostatak ekipe mogli proslaviti Novu godinu prije nastavka snimanja. Gregurević je, kao i svi, radio cijeli dan gotovo bez odmora.
- Snimali smo čitavog dana. Bio je to 29. prosinca. Već je prošla ponoć, a mi smo još radili. Svi smo bili umorni, samo smo htjeli da snimanje završi kako bismo napokon otišli kućama. Snimali smo scenu u kojoj ja ležim na školskom podu, ranjen sam i zapomažem. Dok sam zavijao na šlolskom hodniku, trebao sam otprilike zavapiti da me bole bubrezi. I ležim ja tako, ponavlja se kadar, a Ivo mi šeretski kaže - daj izreci to više da svi možemo doma - prisjeća se Kukuljica.
Nije tada mogao ni naslutiti da će to biti posljednje što će mu Ivo Gregurević ikada reći, posljednji kadar koji će ikada zajedno snimiti.
- Otišli smo kući, a par dana kasnije saznalo se da je Ivo mrtav. Nisam mogao vjerovati i stvarno me potresla ta informacija - kaže Kukuljica.
U filmu je i još jedan veliki hrvatski glumac kojeg uz pokojnog Ivu Gregurevića veže desetljećima dugo prijateljstvo, član kazališta Komedija Davor Svedružić. Kaže da u “Dopunskoj nastavi” nisu imali zajedničkih kadrova, ali su se sretali u garderobi.
Učio je druge
- Sretali smo se često i u životu, uvijek smo voljeli dugo razgovarati. No, ovdje su nas baš dopale takve uloge da bismo se vidjeli samo u garderobi. Sjećam se jednog od naših posljednjih susreta. Ja sam baš skinuo šminku i kostim, a on se oblačio. Imao je snimanje uloge na setu vani, na hladnoći. Sjećam se da sam mu rekao, e moj Ivo, ja sam gotov, a ti se sad lijepo dalje smrzavaj, a on se nasmijao - prisjeća se Svedružić.
Za Gregurevića kaže da je bio velik glumac koji je svakoga mogao nešto naučiti - “jedan od onih koje si samo mogao gledati kako glume i plakati zašto ti nisi tako dobar”.
Tjedan iza nas obilježen je teškim, mučnim trenucima brojnih okupljanja Gregurevićevih prijatelja i članova obitelji, najprije na zagrebačkom groblju Mirogoj, potom i u Donjoj Mahali u glumčevu rodnom i voljenom Orašju, a zatim i na komemoraciji u Hrvatskom narodnom kazalištu. Tužne riječi teško su tih dana silazile s usana onih koji su Ivu obožavali i s njime godinama surađivali.
Glumica Gavelle Anja Šovagović Despot otpjevala mu je “Golubice bijela”, pjesmu koju je Ivo obožavao i koju je, kako je rekla, njemu često morala pjevati. Perica Martinović od velikana se oprostila nadahnutim riječima, poručivši mu da je bio nomadska duša poput Đuke Begovića, koji je gradio kazalište od života i živio teatar, glumac Vedran Mlikota oprostio se od voljenog prijatelja u stihovima, no najveći oproštaj bit će svakako ako filmska ekipa pronađe neki način da se Ivine zadnje scene, rad u koji je utkao doslovce posljednje trenutke svog života na Zemlji, ipak sačuvaju i održe u “Dopunskoj nastavi”.