Upravitelji ostavštinom dramatičara i Pulitzerom nagrađenog američkog pisca Paula Zindela optužili su film Oblik vode da je koristio piščev rad bez dopuštenja, tvrdeći da je film meksičkog scenarista i redatelja Guillerma del Tora "očita derivacija" kazališnog komada Dopusti mi da čujem kako šapćeš nastalog 1969. godine, piše The Guardian.
David Zindel, sin američkog dramatičara, rekao je za The Guardian da vjeruje da je drama njegovog oca u kojoj se domarka u istraživačkom laboratoriju poveže sa tamo zatočenim delfinom te ga pokuša osloboditi poslužila kao inspiracija za Oblik vode. Film meksičkog redatelja nominiran je za 13 nagrada Oscar, uključujući i onu za najbolji originalni scenarij.
"Šokirani smo da je veliki filmski studio mogao snimiti film koji je toliko očita derivacija drame moga oca bez da su to priznali i bez da su od nas otkupili prava", rekao je David Zindel koji upravlja ostavštinom svoga oca.
Oblik vode, naširoko pohvaljen film koji su zajedno napisali Del Toro i Vanessa Taylor, priča priču o čistačici (Sally Hawkins, nominirana za Oscara za ulogu u filmu) koja radi u laboratoriju u Baltimoreu i koja se zaljubi u morsko biće koje naposljetku pokuša spasiti. Film smješten u 60-e godine prošlog stoljeća u smislu osnovnog koncepta ima puno dodirnih točaka s dramom Dopusti mi da te čujem kako šapćeš koja je prije 50 godina adaptirana u televizijski film.
Kreativni tim Oblika vode predstavio je film kao originalnu ideju i nisu u niti jednom trenutku spomenuli Zindelov rad. Glasnogovornik Fox Searchlighta opovrgnuo je tvrdnje da je njihov film plagijat, međutim ovo je prvi put da se dramatičareva obitelj očitovala o pričama koje već neko vrijeme kruže internetom.
U obje se priče čistačica koja radi u noćnoj smjeni u laboratoriju zaljubi u vodozemno biće na kojem se provode tajnoviti znanstveni pokusi. Obje žene s bićem razviju odnos te mu donose hranu i plešu s metlom ispred njegovog akvarija na taktove ljubavne pjesme. Obje čistačice nauče komunicirati s bićem, a oba su laboratorija povezana s tajnoviti vojnim operacijama. Obje protagonistice doznaju da se biće planira ubiti i oba laboratorija spominju termin vivisekcija. Obje žene smisle plan kako osloboditi biće te ga obje na kraju i oslobode tako što ga prošvercaju iz laboratorija u kolicima za prljavo rublje.
U drami Dopusti mi da čujem kako šapćeš delfin čistačici Helen više puta kaže "košara", kako bi je potaknuo da donese kolica za prljavo rublje. Obje žene su prijateljice s još jednom čistačicom koja im pomogne - u drami je to Danielle, dok je u Del Torovom film to Zelda (Octavia Spencer, nominirana za Oscara za ulogu u filmu).
Drama i film razlikuju se u nekoliko ključnih aspekata. U drami čistačica Helen može govoriti, dok se na drugim mjestima u drami nijemost spominje u kontekstu delfinove nemogućnosti da komunicira sa znanstvenicima. U filmu čistačica Elisa ne može govoriti te s morskim bićem komunicira putem znakovnog jezika. Oblik vode osim toga ima i dodatnog lika, Elisinog gej prijatelja kojeg u filmu tumači Richard Jenkins. Osim tih razlika, kraj film i drame razlikuju su nekoliko bitnih aspekata.
Fox Searchlight je u četvrtak putem izjave komentirao novonastalu situaciju. "Guillermo del Toro nije čitao Zindelovu dramu i nije gledao njezinu televizijsku adaptaciju. Gospodin del Toro radi već 25 godina te je snimio 10 filmova i nikada nije krio koja su ga djela u kojoj fazi inspirirala. Ako obitelj Zindel ima nekakvih pitanja o ovom originalnom radu rado ćemo s njima popričati."
Neke osobe su istaknule da je Del Toro u nedavnom intervjuu za časopis Written By rekao da je ideju za film dobio tijekom razgovora s piscem Danielom Krausom (pomoćni producent na filmu Oblik vode) koji mu je sugerirao da napravi priču o "čistaču koji iz tajnovite vladine ustanove otme amfibijsko biće". Kraus na svojoj stranici tvrdi da se Oblik vode temelji na originalnoj ideji njega i Del Tora te nije komentirao situaciju.