IN MEMORIAM

FILMSKI KRITIČAR JUTARNJEG NENAD POLIMAC O PREMINULOJ DIVI DORIS DAY: I u 90-oj harala je top-listama. Bila je zvijezda do kraja

    AUTOR:
    • Nenad Polimac

  • OBJAVLJENO:
  • 15.05.2019. u 07:38

Još krajem 40-ih seksualno je eksperimentirala, mijenjala partnere, ali je s vremenom postajala sve konzervativnija, pa je čak odbila ulogu gospođe Robinson u “Diplomcu” jer je scenarij smatrala –nemoralnim

Za nju se uvijek tvrdilo da će doživjeti stotu. Doris Day je i u poznoj dobi bila nevjerojatno vitalna, kretala se u uskom krugu prijatelja, brinula se za svoju zakladu za pomoć životinjama, a sa svojim susjedom Clintom Eastwoodom (živjeli su u kalifornijskom gradiću Carmel, u kojem je on nekad bio gradonačelnik) prije četiri godine čak je dogovarala filmski projekt.

Nije se pojavljivala u svečanim prigodama, tu i tamo dala bi poneki intervju, a onda je oboljela od upale pluća i umrla u ponedjeljak. Imala je 97 godina, dugo je mislila da je dvije godine mlađa, ali su je 2014. suočili s krsnim listom i ona ga je otad poštovala. Zabranila je bilo kakve komemoracije, htjela je da je pokopaju bez halabuke, u čemu joj je i udovoljeno.

Pravo ime

Što niste znali o holivudskoj legendi koja je i u nas bila neizmjerno popularna? Možda to da joj je pravo ime Doris Mary Ann Kappelhoff (pod tim je imenom 1971. snimila jedan televizijski specijal) i da je maštala o plesačkoj karijeri, ali ju je prometni udes sa 13 godina na neko vrijeme prikovao za krevet. Iz dosade je slušala radio, pjevala je sama u sobi uz tada popularne big bendove i obožavala Ellu Fitzgerald. Majka joj je angažirala učiteljicu pjevanja, a ta je bila toliko impresionirana njezinim glasom da joj je naplaćivala samo jednu od tri seanse.

Prvu audiciju prošla je od šuba, između 200 kandidatkinja, nastupala s orkestrima Lesa Browna i Boba Crosbyja, a prvi veliki hit “Sentimental Journey” snimila je 1945. Pjesmu su prihvatili američki vojnici kao simbol čežnje za povratkom kućama, no pomoglo je i to što je Doris posjedovala osebujan stil: imalo se dojam da se obraća izravno slušatelju, a ne da pjeva pred nekim anonimnim koncertnim auditorijem.

 

Tada je već bila razvedena, uskoro se ponovno udala i 1948. gotovo slučajno upala na probu za film Michaela Curtiza “Romansa na oceanu”. Redatelju - jednom od najproduktivnijih u povijesti Hollywooda, koji je između ostalih potpisao “Casablancu” i “Mild­red Pierce” - ispričavala se zbog toga što nema nikakvog glumačkog iskustva, a on ju je upravo zato i angažirao. Poslije je tvrdio da mu je Doris najveće glumačko otkriće u karijeri.

Pjesma za Oscara

U nas smo je prvo slušali na radiju, a zatim gledali u kultnom filmu “Mladić s trubom” (1950.): glavnom glumcu Kirku Douglasu pomagao je slavni trubač Harry James, no ona je pjevala sama i bila sjajna u onih nekoliko glazbenih brojeva. Bio je to film za jazz manijake, neki su ga gledali bezbroj puta, međutim, “Ljubimica Divljeg zapada” (Calamity Jane) iz 1953. osvojila je široku publiku: pjesma iz tog filma, “Secret Love”, nagrađena je Oscarom.

 

Više od mjuzikla voljela je dramske uloge, poput one u filmu “Voli me ili me ostavi” (1955.), u kojem je igrala kabaretsku zvijezdu dvadesetih Ruth Etting u vezi s gangsterom (James Cagney): trebali su je nominirati za Oscara, ali su ih valjda smetale brojne pjevačke dionice. Alfred Hitchcock prepoznao je u njoj taj dramski potencijal (vidio ga je još u film noiru “Opomena pred oluju” iz 1951.) i iskoristio ga u popularnom trileru “Čovjek koji je suviše znao” (1956.): u njemu je pjevala samo dvije pjesme, a jedna od njih - “Que será, será” - dobila je Oscara.

 

Snimila je još nekoliko sjajnih filmova, ponajprije “radnički” mjuzikl “Igre u pidžami” iz 1957. (njezine plesne dionice - sada se već potpuno oporavila od nekadašnje ozljede - koreografirao je legendarni Bob Fosse) i komediju “Učiteljičin miljenik” (1958.) s Clar­kom Gableom, ali nakon filma “Šaputanje na jastuku” (1959.) više ništa nije bilo isto. Dotad je bila američka pjevačka zvijezda broj jedan, i to puno desetljeće, a sada je postala i najomiljenija holivudska glumica, držeći taj status nekoliko godina. U tom filmu partner joj je bio Rock Hudson, postali su odlični prijatelji, igrali još u komedijama “Pidžama za dvoje” (1961.) i “Ne šalji mi cvijeće” (1964.), dobro se slagala i s Caryjem Grantom (“Taj dodir krzna”, 1962.) i Jamesom Garnerom (“Pomakni se, draga”, 1963.), no postupno je taj žanr filmova u kojima se jedva spominjao seks sve više gubio gledatelje.

“Vječna djevica”

Proglasili su je “vječnom djevicom”, američki glazbenik i povremeni glumac Oscar Levant šalio se da ju je upoznao prije nego što je postala “djevica”, što je svakako bila istina. Tada je već bila u trećem braku s Martinom Melcherom, on je posvojio njezina sina Terryja iz prvog braka, kasnije uspješnog glazbenog producenta (albumi grupe Byrds “Mr. Tambourine Man”, “Turn! Turn! Turn!”) i uveo je u sektu Kršćanske nauke, koja nije preporučivala odlazak liječniku: nju je to traumatiziralo jer je sumnjala na rak dojke, no kad se riješila svoje nove religije i otišla u bolnicu, ispostavilo se da tumor nije zloćudan.

Dosta neobičan životni put zvijezde koja je još krajem četrdesetih seksualno eksperimentirala, mijenjala partnere, pa je, između ostalog, bila u ljubavnoj vezi s biseksualnim Tyroneom Powerom. Sada to više nije dolazilo u obzir, njezini filmovi sve su slabije prolazili jer nisu odgovarali standardima nove seksualne revolucije, a ona sama bila je sve konzervativnija, pa je odbila ulogu gđe. Robinson u “Diplomcu” (na čemu joj je Anne Bancroft bila zahvalna), jer je scenarij smatrala nemoralnim. Ipak, i njezina konzervativnost imala je granica: kad je Rock Hudson priznao da boluje od AIDS-a, ona ga se nije odrekla, govoreći da svatko ima pravo na svoj privatni život.

Suprugova smrt

Godine 1968., kad je snimila svoj posljednji film, čekao ju je poseban šok. Umro je Marty Melcher i ona je doznala ne samo da je u dugovima nego i da ju je on obvezao na TV seriju “Doris Day Show”. Tužila je njegova partnera i odvjetnika, dobila je 7 milijuna dolara od 35, koliko je tražila, a spasio ju je i tv show koji je imao iznimnu gledanost i održao se punih pet sezona. Otad je povremeno nastupala, više kao pjevačica nego glumica, a sa 89 godina snimila je album “True Heart” objavljen 2011. Dospjela je na britansku top-listu deset najprodavanijih albuma i postala najstarija pjevačica kojoj je takvo što uspjelo s novim materijalom.

Otad se posvetila životinjama, ne samo kućnim ljubimcima nego i konjima, i bavila se time kao da je u pitanju najelitniji biznis. Njezin jedini sin Terry Melcher producirao je prije smrti (umro je 2004.) neke od pjesama s albuma “True Heart”, koje su prije toga izvodili Joe Cocker i Beach Boysi, a najuzbudljivije razdoblje života bilo mu je krajem šezdesetih. Tada je sa svojom curom Candice Bergen živio u krasnoj vili na Bel Airu, njegov prijatelj Dennis Wilson iz Beach Boysa upoznao ga je s hipijem koji je imao neobičnu komunu i neizmjerne glazbene ambicije - zvao se Charles Manson. Melcher je preslušao njegove demo snimke i poručio mu preko posrednika da nije za njih zainteresiran.

Manson je to htio čuti izravno, pa je slao Susan Atkins, jednu od zloglasnih članica svoje komune s porukom da mu se Melcher osobno javi, no on se preselio u potpuno drugi dio grada, a vlasnik je vilu iznajmio Romanu Polanskom. Zbog toga su stradali Sharon Tate, njezino nerođeno dijete te prijatelji Polanskog i njegove supruge koji su se tamo zatekli kad su članovi komune krenuli u pokolj. Melcher je poslije bio na suđenju Mansonu i njegovoj kliki kao svjedok i doimao se poprilično uzdrmano. Nikad nismo doznali što je njegova majka izjavila o cijelom slučaju.

“Mladića s trubom” gledala sam devet puta kako bih skinula glazbu i tekst

Jedna od naših najboljih pjevačica i glazbena ikona domaće estrade, Gabi Novak, nerijetko je isticala da je na njezinu glazbu, ali i samu karijeru najviše utjecala upravo Doris Day. Legendarna američka glumica i pjevačica osvojila je Gabi Novak još kao djevojčicu.

- Doris Day bila mi je velik uzor. Ljubila sam tu vrstu glazbe kakvu je ona izvodila, no nedokučivo je bilo u mojim pubertetskim godinama doći do te glazbe, pa smo se snalazili kako smo mogli. Bile su razne inozemne radijske postaje, poput Radio Graza ili nekih engleskih postaja gdje sam prvi put čula i Doris Day koja me apsolutno oduševila. Obožavala sam je. Bila je ljubimica Amerike već s 20 godina. Sjajna i divna žena - prisjetila se Gabi Novak.

 

Film “Mladić s trubom” s Doris Day u glavnoj ulozi bio je za Gabi posebna poslastica, ali i izazov, a pjesma “Que será, será” obilježila je njezinu karijeru.

- ‘Mladića s trubom’ pogledala sam devet puta kako bih snimila glazbu i tekst. Prijateljica iz Škole primijenjene umjetnosti i ja zajednički smo se potrudile i dok je išao film, ona je zapisivala tekst, a ja sam bila nadarena za glazbu, pa sam se prihvatila skidanja glazbe. Kad sam počela pjevati u studiju, pjesma ‘Que será, será ‘ bila je jedna od prvih koje sam snimila, a čim sam počela javno nastupati, ta je pjesma bila gotovo nezaobilazan dio mog repertoara - otkriva Gabi Novak.  (M. Lokas)

Zdenka Kovačiček: I danas rado pjevušim njezin najveći hit “Que será, será”

Zdenka Kovačiček, jedna od najznačajnijih osoba na hrvatskoj glazbenoj sceni, dobro se sjeća doba kada je Doris Day žarila i palila filmskom i glazbenom scenom.

- Svi smo slušali Doris Day, naravno. Ne samo da se kod nas slušala ili, pak, u SAD-u, tih godina, 60-ih, ona je bila, čini mi se, i najslušanija na svijetu - objašnjava Zdenka Kovačiček. - Nismo tada još imali svoje ploče i gramofone, to je bila rijetkost, ali kada bi netko putovao u inozemstvo, redovito bi se vratio s njenom pločom pa bismo se skupili, slušali i uživali.

No, iako ju je voljela slušati, kaže Zdenka Kovačiček, Doris Day nije utjecala na njezin glazbeni stil.

- Kada sam se formirala, moj su glazbeni uzor bile rokerice poput Janis Joplin, ali da, i danas rado pjevušim hitove Doris Day. Obožavala sam njenu glazbu, posebno jazz, no ipak najpamtljivija je ‘Que será, será’. Sjećam se da su tu pjesmu i preveli na hrvatski pa su je izvodili mladi glazbenici na Prvom pljesku.  (P. Plivelić)

 


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo