Ovog vikenda “El Camino” je zasigurno najgledaniji film na streaming kanalu Netflix, a vjerojatno nema primjerenu konkurenciju na svim drugim svjetskim programima. Sam naslov filma ne znači puno, no kad dodate podnaslov, “A Breaking Bad Movie”, razumljivo je golemo zanimanje publike. Serija “Breaking Bad” (u nas prevedena “Na putu prema dolje”, što je ipak manje suptilno i efektno od engleskog originala), emitirana od siječnja 2008. do početka jeseni 2013., jedan je od velikih događaja američke televizije.
Njezin junak, srednjoškolski profesor kemije Walter White (Bryan Cranston proslavio se tom ulogom i pokupio hrpu priznanja), postaje proizvođač umjetne droge metilamina nakon što je doznao da ima rak, međutim, kako se postupno usavršava u tom poslu, shvaća da je kontrola distribucije puno važnija od produkcije. Radi to ponajprije da financijski osigura obitelj, suprugu i hendikepiranog sina, no kako sam priznaje, postaje opijen uspjehom, ali i činjenicom da je u stanju nadigrati svakog protivnika. Desna ruka mu je mladi Jesse Pinkman (podjednako izvrsni Aaron Paul), njegov bivši učenik, koji je pod Walterovim nadzorom svladao sve tajne proizvodnje te vrste droge. Odnosi im se stalno mijenjaju, od bliskih do antagonističkih, a zajedno ih jedino drže sve opasniji neprijatelji.
Oprezan start
Serija je startala oprezno, sa samo sedam epizoda u prvoj sezoni, da bi ih posljednja, peta sezona imala čak šesnaest, dok je finale gledalo deset milijuna Amerikanaca. Nije to baš bio uspjeh preko noći, usprkos odličnim kritikama, prve tri sezone gledalo je u prosjeku milijun i pol Amerikanaca, što nije previše za razmjerno skup proizvod, pa je kanal AMC namjeravao odustati od daljnjeg emitiranja.
Uskočio je Netflix, postavio je prethodne sezone na svoj portal i serija je zahvaljujući njemu ne samo dogurala do kraja nego i ostvarila golemu popularnost. Walter White postao je jedna od najvažnijih ličnosti medijske kulture, Albuquerque u Novom Meksiku doživio je nezapamćenu turističku eksploziju, a tvorac serije Vince Gilligan (prije toga je, između ostalog, radio na “Dosjeima X”) sve je to brutalno prekinuo jer je njegov junak poginuo u zadnjoj epizodi pete sezone, poslavši na onaj svijet i pripadnike Arijskog bratstva, koji su držali Jesseja u podzemnom “kavezu” i tjerali ga da sam proizvodi metilamin. Iz te se klaonice izvukao jedino Jesse, bježeći u nepoznato u automobilu El Camino.
Gilligan je donekle smirio poklonike serije svojim novim proizvodom, “Bolje nazovite Saula”, sa šarlatanskim odvjetnikom Saulom Goodmanom kao protagonistom, koji je bio jedan od sporednih likova njegove hit-serije.
Nije to nikome rekao, ali dok je pisao posljednju epizodu “Na putu prema dolje”, već je tada spekulirao što bi se kasnije dogodilo s Jessejem Pinkmanom. Tajnovit kakav jest, dovršio je scenarij prije dvije godine, odlučio se za dvosatni cjelovečernji film, i čim je Aaron Paul još jednom pristao igrati lik koji ga je proslavio (poslije je štošta snimao, ali nikad s takvim odjekom), kontaktirao je Netflix. Naravno, bili su oduševljeni, pogotovo zato što je budžet iznosio “skromnih” šest milijuna dolara, koliko bi stajalo četiri-pet epizoda “Na putu prema dolje”. Gilligan je odlučio sam režirati film, u tom poslu se dobro snalazio jer je svojedobno potpisao dvije epizode “Dosjea X”, zatim po jednu epizodu u svakoj sezoni “Na putu prema dolje” i naposljetku čak šest epizoda “Bolje nazovite Saula”.
Bezbroj obrata
Režiju “El Camina” nazvao je pravim užitkom jer mu je budžet omogućavao da pripremi scene kako treba i radi puno sporijim ritmom nego serije. Uostalom, imao je pedeset dana snimanja na raspolaganju, što mu je bilo posve novo iskustvo. Sudeći po recenzijama, napravio je natprosječan film koji funkcionira istodobno kao epilog njegove najuspješnije serije, ali i uzbudljiv krimić.
Teško je reći kako ćete se snaći u njemu ako niste gledali seriju, Netflix je pripremio digest od četiri minute, no to baš nije dovoljno jer je serija “Na putu prema dolje” imala bezbroj dramskih obrata, a junaci su prolazili svakojake mijene. Za svaki slučaj, na Netflixu vas nakon što odgledate film odmah prebacuju na seriju, no ako nemate dovoljno slobodnog vremena, bolje je da se u to ne upuštate. “El Camino” započinje točno tamo gdje je serija završila. Izmučen i traumatiziran od prinudnog rada za bandu neonacista, Jesse je napokon slobodan, za volanom automobila koji je nekad pripadao Toddu (izvrsni Jesse Plemons), jednom od njegovih uzničara, specijalno zaduženom da dragocjeni proizvođač metilamina ne pobjegne.
Već u uvodnim scenama shvaćamo podnaslov “A Breaking Bad Movie”. Jesse, naime, razgovara s Mikeom (još jedan vrhunski glumac, Jonathan Banks), tipom na razmeđu kriminala i čuvara zakona, kojeg je Walter ubio u petoj sezoni. Mike mladiću dijeli savjete što da radi ako se izvuče iz posla s drugom, no sve do finala ne znamo hoće li ga mladić poslušati. Film funkcionira po principu “malo naprijed malo natrag”, što itekako odgovara svim poklonicima serije, ali stvara izvjesne probleme onima koji nemaju to zaleđe. Od scena koje se odigravaju u realnom vremenu zanimljiva je ona u kojoj Jesse zakuca na vrata jedinim ljudima kojima može vjerovati, svojim nekadašnjim partnerima Žgoljavom Peteu (Charles Baker) i Jazavcu (Matt Jones): oni su oduševljeni što ga vide, pomognu mu da se okupa, ošiša i obrije te naprave zamjenu automobila. Budući da je svuda uokolo policija (akcija Waltera Whitea protiv neonacista alarmirala je čitavu regiju), Jesseja zanima zašto su tako dobri prema njemu. Žgoljavi Pete mu iskreno odgovara: “Ti si moj junak”.
Među najefektnijim dijelovima filma svakako su flashbackovi koji pojašnjavaju odnos Jesseja i Todda, pa shvaćamo da je Gilligan iskoristio “El Camino” da napravi slojevitijim odnose za koje nije imao vremena u seriji. Tako se Todd predstavlja Jesseju kao njegov dobrotvor, jer ga štiti od ostalih pripadnika svoje bande, međutim, u pitanju je vrlo suptilno psihičko mučenje: gangster neprestano potpuno kontrolira situaciju, pa njegov zarobljenik ne iskoristi ni one šanse za bijeg koje mu se pružaju.
Tek sada razumijemo bijes s kojim je u finalu pete sezone Jesse lancima zadavio Todda. Kako ga je potonji uputio u mnoge svoje tajne, pretpostavljajući da njegov zarobljenik to znanje nikad neće moći iskoristiti, Jesse je - sada na slobodi dok je Todd mrtav - u prilici da se domogne velike svote novca, koja mu itekako treba, jer namjerava bježati što dalje od mjesta gdje su ga držali zatočenog: upada u Toddov stan, no dok traži novac, doživljava avanturu života.
Kad pogledate film, shvatit ćete o čemu je riječ, scena iznimno dugo traje i virtuozno je režirana. Do kraja ima još svašta, pa čak i pravi pravcati revolveraški dvoboj, međutim, flashbackovi su opet izuzetno intrigantni. Bilo je svakojakih teorija o sudbini Waltera Whitea, među njima i ona da je snalažljivi kriminalac White ostao nekim čudom živ i da će se serija ipak nastaviti u malo drukčijim okolnostima i s mnogo novih likova, a takav je rasplet potpirivao i sam Gilligan, odbijajući precizno reći je li njegov junak mrtav ili ne.
U filmu je već nakon prve trećine jasno da je on poginuo u već spomenutom pokolju, tu je i službeno policijsko izvješće, međutim, redatelj i scenarist našao je zgodan način da se Bryan Cranston i Aaron Paul opet nađu zajedno pred kamerama i odigraju po tko zna koji put ulogu profesora i studenta.
Prepoznatljivo lice
Pojavljuje se još nekoliko važnih protagonista, onima koji nisu gledali seriju u tim će trenucima pomanjkati predznanje, ali možda je najbolje rješenje da se ipak odluče na tzv. binge watching i popune prazninu u svojoj kulturi. Na dan premijere filma, u petak, umro je Robert Forster, koji ovdje, a i u seriji glumi prodavača usisivača Eda, no pravo mu je zanimanje stvaranje novih identiteta i nalaženje skrovišta za kriminalce u bijegu. Njegove usluge svojedobno je trebao Walter, a sada ga potraži i Jesse. Forster je bolovao od raka na mozgu, napunio je 78 godina, otkrio ga je 1967. John Huston u filmu “Odsjaji u zlatnom oku”, gdje je nastupao gol golcat, igrajući objekt požude homoseksualnog bojnika Marlona Branda.
Još je važniji bio politički provokativan “Medium Cool” Haskella Wexlera (1969.), zbog kojeg ga možda više nisu angažirali u velikim produkcijama. Spao je na B-filmove i sporedne uloge, da bi mu karijera iznova procvala kad ga je Quentin Tarantino angažirao za “Jackie Brown” (1997.): glumac “kamenog lica” nominiran je za Oscara i hrpu drugih priznanja, no najvažnije je što su ga opet jako tražili. Glumio je u “Mulholland Drive” Davida Lyncha (2001.), kasnije i u trećoj sezoni serije “Twin Peaks”, “Nasljednicima” Alexandera Paynea, za koje je također nagrađivan, a budući da je bio prepoznatljivo lice, dovoljno je bilo da nastupi u jednoj epizodi neke serije, pa da se to pamti čitavu sezonu. Tako je bilo i u “Na putu za dolje”, kao i “El Caminu”: naizgled sporedna uloga, a zapravo jednako važna kao i glavna.