Rusko-američki animator Genndy Tartakovsky pripada među ključne kulturne heroje generacije milenijaca - čak i onda kad oni sami to ne znaju. Početkom prošlog desetljeća, kad je Cartoon Networks bio na kreativnom vrhuncu, Tartakovsky je na CN-u kreirao tri serijala - Dextera, Power Puff Girls i Samurai Jacka - koji su činili esenciju onog što je na Cartoon Networksu tada bilo dobro.
Tartakovsky se potom očekivano zaputio u kinoanimaciju, ali tamo njegov trag zasad nije ni približno tako blistav. Za Sonyjev animacijski odjel kreirao je ciklus crtića “Hotel Transilvanija” (2012., 2015., 2018.), u kojem je pokušao povezati vlastitu poetiku reducirane 2D animacije s 3D tehnologijom.
Pred nama je sada treći dio tog serijala - “Hotel Transilvnija 3: Praznici počinju”. U sadržajnom smislu, treći dio serijala o obitelji vampira smjesa je obiteljskog “selfhelpa” i liberalnog agitpropa, te se ne razlikuje bitno od desetaka drugih sličnih kinocrtića. Vizualno, ruski animator i dalje pokušava pomiriti 3D i vlastiti reducirani, geometrijski stil, no neprestance imate dojam da ga 3D koči. Tartakovsky nije ni osobit pripovjedač, pa i je i ovaj film puno bolji kad ode u digresije i vizualno ludovanje nego kad izlaže predvidljivi zaplet.
Umjesto ovakve rutinske robe, radije bismo gledali 90 minuta “Samurai Jacka” u 2D-u.