Zagrebački ljubitelji filma već su navikli da Human Rights Film Festival - koji počinje ove nedjelje - nije tek obična revija aktivističkog filma. Tijekom posljednjeg desetljeća, zagrebački se HRFF pod paskom selektora Petra Milata pretvorio u obavezni program za ambicioznije filmofile, festival koji osim tipičnih dokumentaraca na angažirane društvene teme prikazuje i onu vrstu art-filmova koji su drugim festivalima najčešće prežestoki.
I ovogodišnji 16. HRFF na tom je tragu. Uz niz angažiranih dokumentaraca, aktivističkih radionica i okruglih stolova, HRFF će od 2. do 9. prosinca u Zagreb i Rijeku donijeti hrpu zanimljivih novih naslova, uključujući i hrvatske premijere novih filmova Godarda, Žilnika, Claudea Lanzmanna, Tsai Ming-lianga, Sergeja Loznice i Claire Denis.
Freska o Sisku
Šesnaesti HRFF počinje u subotu navečer hrvatskom premijerom jednog od najvažnijih domaćih dokumentaraca u posljednje vrijeme. Riječ je o filmu “Na vodi” režisera Gorana Devića koji u Zagreb stiže nakon osvojenih nagrada u Leipzigu i Beogradu. Riječ je o freski o suvremenom Sisku kroz desetak likova kojima su život i svagdan vezani uz rijeku. Nastavljajući se na prethodne Devićeve filmove koji su se bavili sisačkom industrijskom memorijom i ratnim ožiljcima, ovaj film zaokružuje priču kao dosad najambiciozniji i najpotpuniji redateljev film.
Uz Devićev film, dokumentarni program donosi niz naslova autora koji su pravi klasici dokumentarizma. Prvi od njih je Ukrajinac Sergej Loznica koji u “Danu pobjede” prati turiste iz postsovjetskih zemalja koji 9. svibnja odlaze u hodočašće spomeniku Crvenoj armiji u Berlinu. Prateći ljude raznih narodnosti - među kojima su i Putinovi bajkeri - Loznica analizira povijesnu memoriju i njenu (zlo)upotrebu u diskursu današnjih nacionalizama.
Crnogorski debitant
Na HRFF će novi film predstaviti i nestaško jugoslavenskog crnog vala Želimir Žilnik, a njegov film “Najljepša zemlja na svijetu” narativna je dokudrama o migrantu koji fingira vlastito vjenčanje, te - za Žilnikove standarde - relativno klasično pripovjedni film. HRFF donosi i posljednji film nedavno preminulog Claudea Lanzmanna, posljednji od njegovih filmova nastalih iz materijala skupljanih tijekom rada na velefilmu o holokaustu “Shoah”. “Četiri sestre” film je o 3 i pol sata u kojem Lanzmann intervjuira četiri Istočnoeuropljanke koje su preživjela holokaust.
TMBCITW_trailer_EN from nanookfilm on Vimeo.
U Zagreb stiže i novi dokumentarac jednog od očeva rumunjskog novog vala Corneliua Porumboiua, a njegov “Beskrajni nogomet” priča je o dosadnom rumunjskom činovniku koji u slobodno vrijeme ima osebujnu strast: razvio je pravila za reformiranu nogometnu igru. U dokumentarnom programu je i slovački film “U slučaju rata” Jana Geberta, film o paravojsci slovačkih militanata koja pod vodstvom malomišćanskog “firera” vježba za budući rat. Tu je - na koncu - i nedavni pulski pobjednik, redatelj “Kratkog izleta” Igor Bezinović koji u programu sudjeluje s kratkim dokumentarcem “Lovettovi”. Film se bavi mladom Engleskinjom koja živi u Zagrebu i zarađuje kao “cam-girl” svlačeći se na internetu.
HRFF donosi i nekoliko zanimljivih igranih filmova. Među njima, vrijedi upozoriti na jedan koji se ne doima osobito zvučno, no spada u najvažnije naslove programa. To je film “Ti imaš noć” crnogorskog debitanta Ivana Salatića, najistaknutijeg pripadnika zanimljive nove generacije crnogorskih filmaša. Salatićev film - koji je igrao u popratnom programu Venecije - prati niz likova u bokeljskom mjestašcu Bijela koje tavori i propada nakon propasti lokalnog brodogradilišta. Kao i niz drugih redatelja (uključujući spominjanog Devića), Salatić dočarava čemer postjugoslavije, prikazujući propalu zajednicu koje još pamti - kako velik lik u filmu - “vremena kad smo gradili gigante, i krivo mislili da će nas nadživjeti”. Salatić kombinira arhivski materijal i igrane dijelove, a poetika filma tipični je meditativni “slow cinema” pomalo nalik istočnoazijskom filmu.
Tom poetičkom modelu pripada i kineski film “Slon u sobi” (2018) redatelja Hu Boa. Riječ je 4-satnoj kronici o životu provincijske omladine koja je uz sjajan odjek prikazana ove zime u Berlinu. Redatelj Hu Bo - inače proslavljeni vunderkind kineske proze - u trenutku berlinske premijere više nije bio živ: ubio se u listopadu 2017., samo par tjedana nakon što je završio film.
Robert Pattinson
Zanimljiv, ali i pomalo atipičan film za Human Rights festival je pak “Misija - duboki svemir“ (High Life), posljednji film nesumnjivo najvažnije francuske redateljice Claire Denis. “High Life” je njen prvi film na engleskom i prvi SF, a stalna publika HRFF-a može tek s čuđenjem konstatirati da nisu očekivali da na tom festivalu ikad igrati film u kojem glumi - Robert Pattinson.
Uz Pattinsona, u “High Life” glumi i Juliette Binoche, a film prati svemirski brod pun kažnjenika poslan na rizičnu misiju u duboki svemir. Denis se neobično poigrava “low-tech” dizajnom, trikovima i scenografijom, pa njen film katkad izgleda kao namjerni garažni treš. Unutar tog retra na 60-e Denis propituje ljudsku seksualnost i odnose moći.
Uza sve spomenuto, HRFF donosi premijere još par domaćih filmaša (Damira Čučića, Ane Hušman i Nikoline Bogdanović). Tu su mala retrospektiva filmova Marguerite Duras, gostujući performans Pussy Riot, izložba o Želimiru Žilniku te niz okruglih stolova i debata.