Nakon više od četiri godine skrivanja, 7. prosinca 2005. godine tijekom večere s prijateljem Jozom Grgićem Jablanom u restoranu hotela Bitácora na Kanarskim otocima uhićen je hrvatski general Ante Gotovina. U džepu su mu pronašli krunicu i 12 tisuća eura. Bio je miran, staložen i samo je izustio: - I to se jednom moralo dogoditi.
Toga dana, nakon što je glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte sa zadovoljstvom svijetu objavila Gotovinino uhićenje, redatelj Antun Vrdoljak, fasciniran njegovim životom i ogorčen činjenicom da ga se zatvara, odlučuje snimiti biografski film o hrvatskom generalu, kojeg je i sam upoznao tijekom Domovinskog rata.
- Kad je Ante uhićen, ja sam bio ogorčen na cijelu situaciju, na sve ljude koji su ga ganjali, i onda sam nekako iz svoje gluposti i umjetničke naivnosti mislio kako bih mu mogao pomoći da napravim film o njegovu životu. Znate, u Haagu su jedva čekali da ja napravim film da ga puste - ironično je, u svome stilu, nedavno komentirao Vrdoljak za Jutarnji list najavljujući pritom konačnu premijeru filma 13. srpnja na Pula film festivalu.
Vlada dala zeleno svjetlo
Haaški sud je nepravomoćnom odlukom u prvostupanjskom procesu 15. travnja 2011. proglasio krivim Antu Gotovinu kao sudionika udruženog zločinačkog pothvata za djela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno postupanje. Određena mu je kazna od 24 godine zatvora. Oko godine dana nakon haaške presude Vrdoljak prvi put izlazi u javnost s izjavom da će definitivno snimati film o Gotovini, a njegov zet Goran Višnjić odlazi u Haag pratiti raspravu pred žalbenim Vijećem ICTY-ja na ročištu u predmetu Gotovine i Markača u svrhu što boljeg uživljavanja u svoju sljedeću ulogu.
- U Haag sam došao kako bih stao uz čovjeka, nositelja visokih odličja, poštovanog general-pukovnika Hrvatske vojske, koji je zapovijedao u operaciji Oluja. U toj akciji oslobođeno je selo mojih djeda i bake i ja sam zbog toga zahvalan. Došao sam ovdje da ljubazno zamolim Sud da se ne vodi političkim razlozima u razmatranju ove žalbe, nego činjenicama i pravdom - rekao je Višnjić novinarima na haaškom tribunalu, dodavši da je scenarij za film prema životnoj priči hrvatskog generala pri samom završetku, a piše ga sam Vrdoljak prema knjizi Nenada Ivankovića “Ratnik, pustolov i general” te prema vlastitim sjećanjima na ratno vrijeme. Redatelj je kasnije o tom vremenu rekao da nije komunicirao s Gotovinom, ali je bio oduševljen time što je njegov zet otišao u Haag na suđenje i zaključio kako je dobro što ne mora platiti glavnog glumca. Upravo za njega napisao je glavnu ulogu, to je od starta bilo odlučeno.
16. studenoga 2012. godine Gotovina je drugostupanjskom (pravomoćnom) presudom oslobođen optužbi i pušten na slobodu. Kasnije će se doznati da Vrdoljak već godinama s gotovim scenarijem hoda po natječajima i, kako je naknadno ustvrdio, ne dobiva ni pozitivne ni negativne odgovore. Prema njegovim riječima, nije bilo nijednog direktora televizije koji nije rekao da je scenarij u redu, a onda sve stavio u ladicu.
- Kad je, nasreću, general Gotovina oslobođen, rekli smo: ‘Hajmo napraviti film o cijelom ratu!’. Tako je biografski film o generalu Gotovini prerastao u seriju od osam nastavaka. Serija je, naravno, temeljena na njegovoj biografiji i ona će biti poveznica za sve epizode, ali će isto tako biti i nekih scena iz Domovinskog rata koje nisu vezane direktno uz generala Gotovinu - izjavio je prije nekoliko godina Višnjić za Slobodnu Dalmaciju. Intenzivno se pisalo o tome kako bi se u ulozi Gotovinine supruge Ximene Dalel Soler mogla naći zvijezda Penelope Cruz.
Na fotografiji: Antun Vrdoljak
Navodno je to bila želja upravo samog Vrdoljaka, a njena agentica je ujedno i agentica Gorana Višnjića. Njezin uobičajeni honorar po filmu iznosi više od 15 milijuna kuna, što je vjerojatan razlog zašto do suradnje nije došlo.
Kada se Gotovina vratio u Hrvatsku, našao se s Vrdoljakom na kavi u zagrebačkom hotelu Palace.
- Rekao sam mu da nisam odustao od filma i to mu je bilo drago čuti. Rekao sam mu i da je gotov scenarij i ponudio da ga pročita. A on će meni na to: ‘Čekaj, to je gotov film?’. Kažem ja njemu: ‘Daj, Ante, nemoj me zajebavati, to je nacrt filma’, a on će: ‘A što ja o tome znam? Ako film bude dobar, zovni me na premijeru. Ako ne bude, ne moraš me ni zvati’ - prepričao je Vrdoljak njihov susret.
Ipak, tek 2016. HRT i Vrdoljak potpisuju konačan ugovor o snimanju filma “General” u vrijednosti od 9,6 milijuna kuna, a Hrvatski audiovizualni centar odlučuje financirati film sa 4,2 milijuna kuna na prijedlog umjetničkih savjetnika Deana Šoše i Dalibora Matanića, koji su Vrdoljaku dali “zeleno svjetlo”.
Vrdoljak je navodno tražio i dobio donacije od tvrtki kojima je država vlasnik ili pak ima udio u njima, a radi se o Ini, HEP-u i Hrvatskoj lutriji. Vlada je na sjednici u ožujku 2017. dala suglasnost da Ministarstvo obrane “pruži logističku potporu i pomoć pri snimanju filma”. MORH je, kako je tada najavljeno, logistički pomogao snimanju filma i serije tijekom 65 dana na različitim lokacijama u Hrvatsko: Gređanima, Obrovcu, Šepurinama, Zadru, Prkosu, Kašiću, Islamu Grčkom, Škabrnji, Zagrebi, na Sljemenu, Imotskom, Kninu, Crnoj Mlaki, Pagu, Dalju i Erdutu.
Filmskoj ekipi MORH je osigurao tenkove M-84, helikoptere Mi-8, zrakoplove MiG-21, kamione, šatore, lako pješačko naoružanje, protuoklopna i protuzrakoplovna sredstava, odore i ostalu vojničku opremu koja je korištena tijekom Domovinskog rata, kao i vojnike statiste. Na tome je Vrdoljak u više navrata javno zahvaljivao ministru obrane Damiru Krstičeviću.
Gdje je nestao film
Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, također je odlučio izdašno podržati produkciju filma s pola milijuna kuna iz gradskog proračuna, uz obrazloženje kako je film važan kao dramsko djelo, ali i kao dokument novije hrvatske povijesti. Nije poznato je li Vrdoljak za snimanje tražio financijsku potporu samog Gotovine, odnosno njegove tvrtke Pelagos net farma, a novinarima je na pitanje o financiranju odgovorio: “To je nepristojno pitanje i u svijetu je nepojmljivo da se to pita”. Od ideje do zelenog svjetla za snimanje u ovom je trenutku prošlo jedanaest godina i u veljači 2017. godine konačno se moglo krenuti.
Goran Višnjić je na snimanje došao u zadnji čas, dvadeset i četiri sata prije prve klape. Prethodno je u Vancouveru za američku televizijsku kuću NBC završavao snimanje prve sezone serije “Timeless”. Snimanje “Generala” počelo je tako 20. veljače 2017. godine na Svetom Roku. Na obroncima Velebita pred prvu klapu redatelj Antun Vrdoljak tradicionalno je ispio čašu šampanjca s glavnim glumcem Goranom Višnjićem i Borisom Svrtanom, a potom je krenulo snimanje prvih kadrova, u kojima se general sa svojim suborcima preko Dinare spušta prema Kninu. Istovremeno, dogodila se “kriza četništva u hrvatskoj filmskoj umjetnosti”. Produkcija filma imala je problema s pronalaskom statista koji u filmu glume četnike, što je na koncu potvrdio i sam redatelj. Počelo se pisati o tome kako producenti filma daju dupli honorar statistima ako glume četnike.
Na fotografiji: Goran Višnjić
- Oni dolaze na zadatak. Uostalom, otkako su Feničani izmislili novce, to se tako rješava. Ide nekako, ali nije im drago staviti šubaru na glavu - izjavio je Vrdoljak. Snimanje je trajalo do ljeta 2017., kad je posljednjih dana lipnja u Zagrebu, u kompleksu stare Vojne bolnice, snimljena zadnja klapa igranoga filma i televizijske serije.
- Gledajte, nema vukojebine u Hrvatskoj u kojoj mi nismo bili. Imamo 113 glumaca u filmu - kazao je nedavno Vrdoljak za Jutarnji. Premijera filma očekivala se na Pula film festivalu 2018. godine, no to nismo doživjeli. Novinske naslove poput onoga “Gdje je nestao General?” utišavali su s HRT-a izjavama kako je “ugovorena isporuka serije od osam nastavaka je na jesen 2019. godine”. Vrdoljak je dugo čekanje filma komentirao u svome stilu: “To su neke tlapnje da film može biti tako brzo gotov... Može, ali loš. To su računi bez krčmara”.
Kad smo već kod računa, čitavo vrijeme piše se i priča o financijskom aspektu “Generala”, točnije, je li riječ o najskupljem filmu suvremene hrvatske kinematografije. Tko je sve sudjelovao u financiranju i s kojim iznosima nemoguće je znati.