PIŠE NENAD POLIMAC

KAPETANICA MARVEL Film u kojem ništa nije kako u prvi mah izgleda

    AUTOR:
    • Nenad Polimac

  • OBJAVLJENO:
  • 15.03.2019. u 10:54

 

Za nekoliko godina holivudska bi se kinematografija mogla u potpunosti izmijeniti. Dovoljan je pokazatelj “Kapetanica Marvel” koja prije desetak godina uopće ne bi mogla biti snimljena jer je njezina protagonistica žena, a sada je već samo nakon nekoliko dana zaradila pola milijarde dolara u svjetskim kinima. Nije malo ni koštala, ukupno s marketinškim troškovima oko 300 milijuna, no ukoliko nastavi ovakvim tempom, u trenu će prestići “Wonder Woman” konkurentskog DC Comicsa (ukupno 820 milijuna bruto). Lani smo dobili prvog afričkog superjunaka (“Black Panther”), a po pravilima političke korektnosti nedostaje još samo gay populacija u tom žanru pa da svi dugovi budu podmireni.

U odnosu na “Wonder Woman”, “Kapetanica Marvel” je nešto slabiji film. Prvi je problem zapetljanost. Radnja počinje 1995. na planetu Hala kojim vlada narod Kree. Tu zatičemo naslovnu junakinju koja je napola čovjek a napola Kree i zove se Vers (glumi je prilično uvjerljivo oskarovka Brie Larson), a njezin mentor Yon-Rogg (Jude Law) nastoji je odučiti od podlijeganja emocijama, što je karakteristika ljudske vrste. Kree imaju smrtne neprijatelje, to su Skrullovi čija je osobina da po volji mogu mijenjati oblik. Kad potonji uhvate Vers, ona im uspije pobjeći i nađe se na Zemlji, u Los Angelesu, u vremenu dok je Blockbuster Video vladao čak i u provinciji.

 

Tamo privuče pažnju Nicka Furyja (Samuel L. Jackson kompjutorski je pomlađen da bi djelovao uvjerljivo u tom razdoblju), koji je još običan činovnik u tajnoj službi, i uz njegovu pomoć ona doznaje svoj ljudski identitet: zapravo se zove Carol Danvers, bila je pilot američkog zrakoplovstva i nestala je 1989. Jedini je problem što se Vers ničega toga ne sjeća. Nema joj druge nego da potraži svoju najbolju prijateljicu, Afroamerikanku Mariu Rambeau i pokuša pronaći izgubljeno sjećanje.

To je tek prva trećina filma, slijedi obrat za obratom, ništa nije onakvo kakvo u prvi mah izgleda i gledatelj se mora dosta pomučiti da pohvata sve detalje prilično zamršene priče. Premda ima dosta muških likova, od Yon-Rogga do Nicka Furyja, dramsku okosnicu čine žene, ne samo Vers odnosno Carol Danvers, Maria Rambeau i njezina kćerkica Monica, nego i dr. Wendy Lawson pravim imenom Mar-well te Minn-erva, pripadnica zvjezdane flote na planetu Hala, koja se osjeća ugroženom pojavom Vers.

Znakovito, u filmu nema ljubavne priče, odnos Vers i Yon-Rogga lišen je bilo kakve erotike, a o Nicku Furyju - koji još nije ostao bez jednog oka - da i ne govorimo. Sve emocije, dakako prijateljske, vezane su za žene, pa se zato ovaj spektakl i doima pomalo suhoparno. Nije da je bez duha i humora, recimo Vers se tuče sa staricom koja je zapravo prerušeni Scroll, a u sobi za patologiju znanstvenici znatiželjno zaviruju kakvi su spolni organi vanzemaljske vrste, međutim, treba više od 90 minuta prije no što se Vers pretvori u Kapetanicu Marvel i ovlada svim svojim moćima.

Film je inače vrlo rafinirana posveta nedavno preminulom strip majstoru Stanu Leeju, autoru većine Marvelovih superjunaka, a vidjet ćete ga i u jednoj duhovitoj sceni kad priča poodmakne. Kojoj? Požurite u kino i provjerite.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr
Tagovi

Izdvajamo