PIŠE JURICA PAVIČIĆ

Ključna moralna dilema našega doba

YouTube

 

Posljednjih godina puno je filmova snimljeno o migrantima. Većina njih čine jednodimenzionalni, deskriptivni politički filmovi.

“Styx” Austrijanca Wolfganga Fischera nije takav film. Austrijski režiser našao je način da se pozabavi ključnom moralnom dilemom našeg doba, da tu dilemu raščlani u njenoj političkoj i legalističkoj složenosti, a da istovremeno - paradoksalno - uopće nemate dojam da se o tome radi.

Junakinja “Styxa” je Rieke (Susanne Wolff), liječnica berlinske hitne pomoći koja se hobistički bavi solo jedrenjem. Na početku filma isplovljava iz Gibraltara da sama prejedri Atlantik. Uz afričku obalu naiđe na maonu prekrcanu migrantima koja se nagnula i tone. Rieke im kani pomoći, ali od lučke kapetanije dobiva strogu uputu da se ukloni: približi li se, ljudska će masa prevrnuti i nju.

Tijekom ostatka 94-minutnog filma, Riekinim očima gledamo dramu: pomoć ne stiže, maona polako tone, očaj utopljenika raste, a liječnica mora izabrati između nedjelovanja i samoubilačkog neposluha.

Negdje od “All Is Lost” (2013) s Robertom Redfordom, filmovi o solo-jedriličarima su postali skoro pa mali žanr, a režiseri zanimljivo koriste opreku između beskrajnog eksterijera i krajnje komorne, izolirane dramske situacije. Fischer vješto koristi taj spoj, prepušta nas elementima, tišini i dojmljivom licu glavne glumice - a onkraj svega toga krije se pametni, neizravni politički film.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo