FILMSKI FESTIVAL

KRITIČAR JUTARNJEG NA PREMIJERI STAR WARSA U CANNESU 'Solo ne robuje franšizi. Zato je i dobar, iako se neće svidjeti baš svima'

REUTERS

 

Posljednjih godina holivudski su nas spektakli navikli da ni jedan film ne postoji sam po sebi. Osim starih, dobrih “sequela” i “prequela”, danas imamo filmove koji se umrežuju u proširene filmske svemire u kojima heroji jednog filma u drugi ulaze kao epizodisti, a filmovi se jedan s drugim vezuju u zamršenim kronologijama.

Ta logika “expanded film universe” je - nakon Marvela i DC Comicsa - povratno osvojila i serijal koji joj je na neki način i prvotni roditelj: “Star Wars”. Svijet “Star Warsa” razvijao se tijekom 40 godina kroz devet filmova koji su - premda nisu snimani kronološki - pratili kronološki jednu liniju radnje i vezivali se jedan na drugi. Od “Ratova klonova” (2008.) - međutim - studio Lucasfilm je počeo Lucasov (doslovni) svemir širiti u “expanded film universe” dodajući mu fusnote, digresije i samostalne episode. A u tom račvanju konačno je dosao na red i na junaka serijala koji vjerojatno više od ijednog drugog zaslužuje samostalnu fabularnu liniju. A taj junak je Han Solo.

Novi serijal? 

U Cannesu je u utorak premijerno prikazan film “Solo: A Star Wars Story”, novi odvojak “Star Wars” serijala za koji se već sada zna da će ubuduće postati samostalni serijal. U filmu, koji je režirao holivudski veteran Ron Howard, prati se pretpovijest najomiljenijeg lika izvornog filma iz 1977., pilota kauboja kojeg je tada glumio Harrison Ford.

 

 

 

Scenarij koji su napisali Lawrence Kasdan (još jedan doajen) te njegov sin Luke Kasdan počinje u trenutku kad je Han (Alden Ehrenreich) tinejdžerski ulicar u slumovima sirotinjskog planeta Korelije. On i njegova cura Qira (Emillia Clarke, znana nam kao Denirys iz “Igara prijestolja”) ukradu lokalnim kriminalcima dragocjen mineral koaksij kako bi njime platili izlaz iz geta. Han prođe, no Qiru graničari uhvate. Dvije godine kasnije Han se kao dezerter iz imperijalne vojske povezuje s grupom sjecikesa koje vodi Tobias Beckett (Woody Harrelson). Razbojnici rade za zlog mafijaša Drydena Vosa (Paul Bettany).

Kad Han Solo uđe u gangsterske krugove, s nemalim zaprepaštenjem shvate da je njegova bivša cura Qira sada mafijašev “consigliere”, a vjerojatno i ljubavnica. Vos naloži Beckettovoj ekipi da ukradu s rudarskog planeta sirovi neprerađeni koaksij i prenesu ga na rafiniranje. Solu je to prilika da se opet spoji sa starom ljubavi, pri čemu uskoro postaje jasno da tu nitko nikome ne može vjerovati.

 

 

 

Jedan spoiler

Osim što pokazuje odakle je Solo došao, “Solo: a Star Wars Story” dopunjava neke predinformacije o liku. Među ostalim, film otkriva kako je dobio ime Solo, kako se (kockom) domogao svog Millennium Falcona te kako se spojio sa 180-godišnjim Chawbaccom koji je (eto, jedan spoiler) na početku filma - blatnjavi ljudožder!

I izvorni lik Hana Sola iz 1977. bio je svojevrsni žanrovski uljez, vesternski junak u ikonografskom kontekstu space- opere (sjetite se pištolja na boku). Nije stoga čudo da samostalni film o Solu ima puno više elemenata vesterna i piratskog filma nego SF-a, kao što vjerojatno nije slučajno što je za scenarista filma odabran doajen Kasdan kojem su glavne redateljske reference u karijeri vesterni. Zaboravite - dakle - Silu, Imperij, tehnološke divote i dinastička geopolitička previranja.

Svijet “Sola” je svijet pustinjskih planeta, saluna u kojima se igra poker, a cijeli film po otrcano-ruzinavo-prašnjavoj ikonografiji nalikuje “Mad Maxu”. To je - također - svijet protuha u kojem nitko nikom ne vjeruje, svi bi okrenuli kaput za epruvetu koaksija pa se u nekim trenucima čini kao da je um spaghetti vesterna “nastanio” Lucasovo tijelo. Genijalni svjetotvorac, žanrovski i tehnološki vizionar, George Lucas nikad nije bio jako dobar režiser, a pogotovo nije dobar scenarist.

Dobar film

Već smo se stoga navikli da su u “Star Wars” svijetu bolji oni filmovi koji se hrane Lucasovom vizijom, no u kojima je on imao manji direktni kreativni udio. To vrijedi i za “Sola”. Film koji potpisuju dva holivudska veterana profitira od činjenice da ne mora robovati “obaveznom program” glavne Star Wars linije. Tu nema dinastičke geopolitike, frojdističkih odnosa očeva i sinova, nema jedijevske new-age duhovnosti, ni političke didaktičnosti. Umjesto toga, imamo film koji bi se bolje uklopio na polici s “Dobar, loš, zao” ili “Piratima s Kariba” nego s ostatkom serijala.

Spadam u one kojima se to sviđa. Dopuštam, međutim, da će dijelu fanova to smetati.

Izdvajamo