Više od 10 godina nismo vidjeli Clinta Eastwooda na velikom ekranu (“Povratak u igru“ - odnosno “Trouble with Curve” - bio je samo u videotekama, filmovi o baseballu u nas slabo prolaze), još od sjajnog “Gran Torina”, pa se malo lecnete kad se pojavi onako suhonjav i usporenih pokreta, kako bi dočarao 90-godišnjaka (inače je tek napunio 88-u).
Zapravo, u prvom dijelu koji se odigrava 2005. je puno mlađi, tada njegovom junaku propada posao s uzgajanjem dnevnih ljiljana, pa se radnja prebacuje u 2017., kada mu meksički narko kartel ponudi da za njih prebacuje drogu u Chicago i da bude plaćen kao nikad u životu. Prvo se rješava svoje stare krntije i kupuje lijepi novi kamionet, a sada si može priuštiti i nešto seksa: kako to izgleda, ne pokažu nam, no djedica najviše uživa kad mu ponude bar dvije prostitutke.
U filmu se zove Earl Stone, što je izmišljeno ime, ličnost koju igra stvarno je postojala, zvao se Leo Sharp i za razliku od protagonista “Mule” nije radio za narkokartel samo godinu dana nego puno desetljeće. Taj se nije odrekao svog starog kamioneta, smatrao je da je najmanje sumnjiv kad izgleda zapušteno i ponaša se kao da je senilac, a uhvatili su ga samo zato što su prisluškivali mobitele i telefone krijumčara droge. Uhapšen je 2011., zbog poodmakle dobi osuđen je na tri godine zatvora (pomoglo je i to što je odlikovan u 2. svjetskom ratu), odslužio je jednu godinu i umro 2016.
Priča je poprilično prerađena za ovaj film. Čim je počeo krijumčariti drogu, Stone ima za petama agente državnog odjela za borbu protiv droge (DEA), koje reprezentiraju Bradley Cooper, Michael Peña i Lawrence Fisburne, ali njima i ne pada na pamet da je tip koga traže toliko star. Štoviše, kad ga zaustavi prometna patrola, on je tako bezobrazan da im otvori prtljažnik i izvadi poklon, tik između vreća s kokainom. Zna se on snaći i s psima istreniranima da nanjuše drogu, pa ga vjerojatno nikad ne bi uhvatili da nije spomenutog prisluškivanja i promjena u hijerarhiji narkokartela.
U osnovi, to je priča o potjeri policajaca za lopovima, s jednim dodatkom. Stone se davno otuđio od obitelji, sviđalo mu se biti daleko od kuće, katkad u muškom, katkad u ženskom društvu, pa ga se žena (Dianne Wiest) odrekla, a bogami i kći (Alison Eastwood kći je redatelja i glavnog glumca iz prvog braka). Unuka (Taissa Farmiga iz filma “Časna”, sestra Vere Framige) je ta koja se zauzme za nestašnog djeda, a i bivša žena mu se teško razboli, točno u trenutku kad Stone prevozi svoj najdragocjeniji tovar. Što će on učiniti, možete pretpostaviti.
Za razliku od njegova prethodnog filma “U 15:17 za Pariz” s neprofesionalnim glumcima, koji mu je po svoj prilici kreativno dno, Eastwood je ovdje superioran kao redatelj, vješto skakuće između humornog krimića i melodrame, a ne zaboravlja ni autorski štih. Nije tu sve baš uvjerljivo, no kad vidite holivudsku legendu u krupnom planu, spremni ste mu štošta oprostiti. Nije to dobro kao “Gran Torino”, ali je još uvijek za klasu iznad recentne američke produkcije.