Svakog prvog rujna u maloj šumici pokraj sela Kmeti nedaleko od Umaga velika je fešta.
Ondje svoje preseljenje u divljinu slavi osebujan i ekscentričan umaški slikar, Alessandro Bumbak, poznat u lokalnim krugovima i kao Čuvar vatre. Već gotovo tri desetljeća živi u šumi, bez vode i struje, i samo kad organizira svoju tradicionalnu zabavu posuđuje - generator.
Zeleni otok
Feštu održava već punih 25 godina jer je upravo toliko prošlo otkako se ovaj boemski umjetnik udaljio iz gradske vreve, nastanivši se u šumarku koji mu je u nasljedstvo ostavio djed. Ovih dana o boemskom umjetniku snima se i dokumentarac, koji radi požeška redateljica Dunja Dubiel, u suradnji s udrugom Mama Tanja.
Tražeći inspiraciju u prirodi za svoje likovne uratke osjetio je predanost prirodi i izabrao šumu za mjesto za život. Na 6000 četvornih metara šume ovaj moderni Robinson uredio je svoj “mali zeleni otok”.
- Ne bih se mijenjao ni s kim jer sam ondje najsretniji. U dodiru sam s prirodom i to je najveći komfor koji možete imati. Ne nedostaje mi ni struja ni voda. Pa tek sam je dobio lani i zadnji račun bio mi je 14 kuna za tri mjeseca. Svake godine slavim Dan planeta Zemlje. Isto tako velika je fešta za moj rođendan 16. svibnja te 1. rujna jer sam se na taj datum 1991. preselio ovdje. Dogodi se i kakva spontana fešta, kad se nekome rodi dijete - kaže nam Alessandro o svojem skromnom domu bez struje, interneta, televizije, a od lani i bez vode dok ispija jednu “kratku” u omiljenom lokalu - nekad popularnom restoranu Silva u selu. Poslužuje ga dugogodišnja prijateljica Nadija, u čijem lokalu Alessandro ima izložene brojne svoje slika, a kaže da na Nadiju uvijek može računati.
Supruga je kriva
U umaškoj šumi živi od prirode i njezinih darova, od dobre volje brojnih prijatelja i poznanika koji mu donose vodu, ali i sve drugo potrebno. Baš jučer ga je posjetila slovenska fotografkinja Tjaša Turk Blažević, koja mu je donijela drva za ogrjev u ove zimske dane. Svi su ovdje dobrodošli i prihvaćeni raširenih ruku i toplog srca. Ovakav život za njega nije strašna stvar, to je njegov način života i filozofija - ističe Tjaša.
Ali i Sandro je skroman u svojim potrebama. Kaže, sve ide na robnu razmjenu.
- Moja druga supruga, Slovenka Zdenka nagovorila me na ovu selidbu. Odlučio sam da ništa ne želim posjedovati u životu - ističe Alessandro koji ima troje unuka - Marijana, Martu i Magdalenu, koji žive u Umagu. Pa iako se odvojio od civilizacije, za unuke uvijek ima vremena, kaže, i rado ih čuva.
U malom vrtu ima tri grma jagoda za svoje unuke, a na svakom kutku šume netko od njegovih prijatelja umjetnika napravio je neki rad i izložio ga u prirodi. Ljeti Alessandro spava na otvorenom, a zimi je u kamp-kućici.
- Televizija je svugdje oko mene - pokazuje nam prirodu koja ga okružuje i istodobno stare televizore u šumskom domu, koje je složio u instalacije.
- Ovamo svi vole dolaziti i kuhati. Družiti se. Dolaze mnogi stranci i umjetnici - napominje slikar dok nam pokazuje kako je prenamijenio stare hladnjake u ormare. Za osvjetljenje u njegovu domu dovoljne su svijeće ili logorska vatra.
- Nije mi teško zimi živjeti na otvorenom. Bitno je imati dobre cipele i kapu na glavi da mi neka glupost ne bi pala na pamet-smije se Bumbak.
