POBUNA FILMSKIH SNIMATELJA

PREDSJEDNIK HFS-a MARIO SABLIĆ SAMO ZA JUTARNJI O SPORNOM PRIJEDLOGU ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU 'Žele nas pretvoriti u izvršitelje režiserskih naredbi'

    AUTOR:
    • Tina Premec

  • OBJAVLJENO:
  • 12.05.2020. u 21:34

 

Nakon više od šest desetljeća hrvatski snimatelji mogli bi ostati bez statusa koautora filmskog djela. Ako prođe ovakav Nacrt prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP), status koji je za svoje kolege izborio jedan od najznačajnijih snimatelja u povijesti hrvatske kinematografije, danas pokojni Tomislav Pinter, nestat će preko noći.

Prema onom što je predviđeno, direktori fotografije tako više neće biti kooautori audiovizualnih djela poput glavnih redatelja, autora scenarija, skladatelja glazbe... već autori doprinosa audiovizualnom djelu. Takvu primjerice poziciju imaju pomoćni redatelj, autor dijaloga, snimatelj, scenograf, kostimograf, slikar maski i montažer.

Javna rasprava

Ovakav Nacrt iza kojeg stoji radna skupina Ministarstva kulture koju predvodi izvanredna profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu i posebna savjetnica ministrice kulture Romana Matanovac Vučković digla je na noge Hrvatsku udrugu filmskih snimatelja. Nacrt je već neko vrijeme u fazi javne rasprave koja će trajati do 17. svibnja, a H.F.S. je nakon prvotnog šoka alarmirao kako domaće tako i svoje inozemne kolege, udruge, općenito filmaše, a podrška koju su dobili je iznimna.

- Neugodno smo iznenađeni ovim Nacrtom, i to iz nekoliko razloga. Kao prvo, pušten je u javnu raspravu u trenucima kada cijela kulturna scena zbog korona krize, uključujući i filmske profesionalce, nema posla i razmišlja isključivo o čistoj egzistenciji. Naš je dojam da je intencija i bila da sve nekako prođe “ispod radara”. Također, u izradi Nacrta ZAPSP-a nije sudjelovao niti jedan snimatelj, premda se ukidaju prava upravo toj skupini filmskih djelatnika. Snimatelj bi prestao biti koautor, odnosno ukinuo bi mu se status koji ima već više od šezdeset godina, a koji ima i u većini europskih kinematografija, uključujući i sve zemlje u regiji. Takva promjena imala bi posljedice po cijelu kinematografiju jer na drugi način uređuje odnose između glavnih dionika procesa stvaranja audiovizualnog sadržaja, odnosno stavlja snimatelje u poziciju autora doprinosa, drugim riječima profesionalca koji obavlja svoju djelatnost po striktnim uputama redatelja. Doživljavamo to nepravičnim jer desetljećima svojim radom i strašću ulažemo u hrvatski audiovizualni prostor, te ama baš nikada nismo u zadanom odnosu “nalogodavca i izvršitelja”, kao što to sugeriraju izmjene ZASP-a - pojašnjava situaciju predsjednik H.F.S.-a Mario Sablić.

Profesorica Matanovac Vučković već je javno reagirala na oštre kritike direktora fotografije, pa je tako u nedavnom intervjuu za Jutarnji list izjavila “kako pitanje je li netko koautor ili autor doprinosa nije pitanje moralnih prava, te da ima osjećaj da su se snimatelji našli povrijeđeni jer ih ovaj zakon vidi kao autore doprinosa”.

Zagreb, 220120.
Hrvatsko drustva skladatelja. Tribina Voje Siljka Nota mog zivota. Gosca tribine je bila Romana Matanovac Vuckovic, profesorica, znanstvenica i glazbenica. Na fotografiji: Romana Matanovac Vuckovic.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjevic / CROPIX

Romana Matanovac Vučković

 

- Kao profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, dozvolit ću si odgovoriti protupitanjem cijenjenoj kolegici prof. Matanovac Vučković. Dakle, ako nije pitanje moralnih prava, odnosno “autora u umjetničkom smislu”, onda je to zacijelo pitanje imovinskih prava. Izvanredna profesorica Matanovac Vučković je u Večernjem listu pozvala snimatelje da “argumentiraju i objasne zašto misle da će ovime izgubiti prihode jer to nikako nije bila namjera zakonodavca”. Pa kako onda stručna voditeljica radne skupine za izradu tog novog zakona objašnjava članke 84. i 85.? Prema njima čini se sasvim jasnim da snimatelji gube mnoga prava ako se uvrste među autore doprinosa, osim ako se drugačije ne dogovore s producentom. Čak se i svojim “doprinosom” mogu koristiti ako se time ne nanosi povreda pravima filmskih producenata tog djela, a da nije precizno utvrđeno koja su to točno prava. S obzirom na ravnotežu snaga koja je uobičajena u pregovorima o audiovizualnoj produkciji, jasno je da su rješenjem koje se nudi u prijedlogu novog ZAPSP-a glavni snimatelji stavljeni u bitno lošiji položaj koji karakterizira očita neravnopravnost snaga u kojoj je teško očekivati da će glavni snimatelji biti u mogućnosti na pravni način zaštiti svoja autorska prava i svoje interese - uzvraća Sablić.

Europska praksa

Inače, modeli kako se tretiraju direktori fotografija u Europi nisu ujednačeni, i razlikuju se od države do države.

- Prema istraživanju IMAGO-a, najveće svjetske snimateljske asocijacije koja broji preko 5000 članova, a u kojem su sudjelovale 43 svjetske snimateljske udruge, te podataka iz ankete Slovenske snimateljske asocijacije, na području Europe u 18 država je snimatelj priznat kao koautor audiovizualnog djela, u devet nije. Nismo naišli na podatak da je u zadnjih desetak i više godina taj status ukinut snimateljima u makar jednoj zemlji. Baš naprotiv, 2008. godine su snimatelji dobili status koautora u Španjolskoj. Valja i napomenuti da su u državama gdje snimatelji nemaju status koautora, prava “suradničkih” autora, pa i snimatelja drugačije uređena, te da su oni financijski zaštićeni uređenim društvenim odnosima i uređenim pravnim sustavima. Uspoređivati Europu i Ameriku - autorsku kinematografiju i komercijalno orijentiranu filmsku industriju su “kruške i jabuke”. U Americi je nositelj svih autorskih prava isključivo producent. On je taj koji pronalazi sredstva, otkupljuje scenarij, zapošljava redatelja, predlaže suradnike, glumce... I naposljetku ima pravo na “Final Cut” odluku, s kojom se ne mora nužno slagati, niti je odobravati niti redatelj. Možda je sada i jasnije otkud “Director’s Cut” inačice filmova ili zašto se dio redatelja poput Spielberga ili Lucasa odlučio preuzeti i produkcijsku ulogu u svojim filmovima - ističe Sablić.

Ozbiljne posljedice

No u čemu je zapravo problem? Novcu, časti, ugledu...?

- Pitanje je prije svega u pokušaju uređivanja odnosa sa strane osoba koje o procesu stvaranja audiovizualnog djela ne znaju gotovo ništa. Takva intervencija ima daleko ozbiljnije posljedice po odnose u hrvatskoj kinematografiji, kao i motivaciju budućih direktora fotografije, koji se školuju na umjetnički orijentiranim ustanovama od čisto financijskog aspekta cijele priče. Do sada su snimatelji najčešće svoja autorska prava prenosili na treće osobe, kako bi naručioc projekta, vrlo često je to HTV, izbjegao dodatno plaćanje autorskih prava pri repriznim emitiranjima, odnosno eksploataciju djela na duži vremenski rok. Legendarni snimatelj Tomislav Pinter dao je prije dosta godina, a u ime Hrvatske udruge filmskih snimatelja punomoć Društvu hrvatskih filmskih redatelja da u naše ime prikuplja sredstva od kabelske retransmisije i “blank tapea”. Ne radi se o značajnim iznosima, zasigurno ne i onima koji bi H.F.S. potaknuli na protest protiv nepravednog ZAPSP-a - odgovara Sablić.

O točnim iznosima ne želi, no kako doznajemo od nekih njegovih kolega, radi se o simboličnim iznosima. Konkretnije, direktor fotografije čija se djela češće emitiraju na godišnjoj bi razini od kabelske retransmisije i “blank tapea” kao koautor dobio tek oko 5-6 tisuća kuna, što dobro govori kako ovo nije borba oko vreće novca. A što će u financijskom pogledu donijeti novi Zakon posebno ako se njime uspije urediti digitalno tržište, tek treba vidjeti...

No ako se ustraje na ovakvom Zakonu, koliko čujemo najave, većina direktora fotografija mogli bi u budućnosti dići svoju cijenu rada... Upravo to daju naslutiti i Sablićeve riječi.

- Biti čisti profesionalac koji radi po nečijim uputama, štujući stroge strukovne protokole, te na kraju od vlastitih profesionalnih dosega i živi, daleko je lakše nego se snalaziti u mutnim vodama ispodbudžetirane kinematografije, iako smo to do sada radili u nastojanju da zajedno s ostalim sustvarateljima filma stvorimo djelo na koje ćemo svi, na neki duboko osobni način, biti ponosni. I zato se pitamo je li ovo dobar put za hrvatsku kinematografiju.

Reakcije filmskih djelatnika: To je kao da u stripu kao autora ne priznajete crtača

Nina Violić, glumica i redateljica:

“Situacija u kojoj ste se zatekli podsjetila me je na jednu sličnu nepravdu koja se dogodila prije sad već skoro trideset godina. Od tada glumci više nisu autori, nemaju pravo ni na tantijeme, ni na reprize i do dan danas mi se bezuspješno borimo da nam se to pravo vrati.”

Rajko Grlić, redatelj:

“Smatram da je prijedlog zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kojim vam se uskraćuje koautorstvo na filmu ili produkt neke teške zabune ili pomanjkanja elementarnog znanja o tome kako film nastaje i tko su njegovi autori.... Ne kaže se zaludno da je dobar snimatelj svakom iole pametnom režiseru i majka i supruga i ljubavnica, ono bez čega se film ne može ni zamisliti a kamoli realizirati.”

Arsen A. Ostojić, redatelj:

“Kakav bih ja to autor bio bez vas i bez vašeg autorskog doprinosa? Ne mogu ni zamisliti kako bi moji filmovi izgledali da nisam imao vas uz sebe, da surađujete sa mnom i sa čitavom ekipom i glumcima, da nije bilo vašeg talenta, znanja i iskustva i nadasve vašeg iznimnog doprinosa koji je u mnogim segmentima i važniji od mog vlastitog. Iskreno, nikada mi nije ni palo na pamet da se ovo pitanje – da li su snimatelji tj. direktori fotografije autori filmskog djela – uopće i postavlja.”

Lukas Nola, redatelj:

“U ovoj smo zemlji nekako naučili da sve ide naopako pa djeluje normalno da se, kad smo pomislili da će se konačno montažerima priznati koautorstvo na filmu, to pravo oduzme snimateljima. A nije normalno. Svatko tko iole nešto zna o filmu, zna da nije. Glupo mi je uopće i pisati o tome. Pa i neću više.”

Predrag Ličina, redatelj:

“To je otprilike kao da iz autorstva, u slučaju stripa, izbacite crtača. Ako je netko, osim redatelja, s onu stranu kamere autor, onda je to direktor fotografije, redateljeva desna ruka i osoba bez koje niti jedan redatelj ne funkcionira. Kad smo već kod autora, koristim ovu priliku da naglasim da su autori i montažer/ke, i scenograf/kinje, i kostimograf/kinje, i masker/ke, odnosno svi ostali koji zajedno s redateljem stvaraju film.”

 

Izdvajamo