Pulski filmski festival objavio je u petak popis filmova koji će igrati u ovogodišnjoj nacionalnoj filmskoj konkurenciji. U programu koji je objavljen u ponedjeljak nalazi se 12 dugometražnih igranih filmova te osam filmova koji su manjinske hrvatske koprodukcije.
U najprestižnijem pulskom programu - onom domaćih dugometražnih filmova - natjecat će se filmovi “Aleksi” Barbare Vekarić, “Do kraja smrti” Anđela Jurkasa, “Dom” Darija Pleića, omnibus “Duboki rezovi” troje autora (Dubravke Turić, Filipa Mojzeša i Filipa Peruzovića), “Lada Kamenski” Marka Šantića i Sare Hribar, “Mali” Antonija Nuića, “Za ona dobra stara vremena” Eduarda Galića, “Comic sans” Nevija Marasovića, “Egzorcizam” Dalibora Matanića te “Osmi povjerenik” Ivana Salaja. Izvan konkurencije igrat će i film “Kameleon” Dina Kosa i Frane Barunčića.
Svi pobjegli
Na popisu filmova u programu nalaze se tri debitantska filma, tri filma redateljica te tri filma nastala u neovisnoj, off-produkciji mimo HAVC-a.
Popis koji je u petak objavila Pula kudikamo je, međutim, zanimljiviji po onome što na njemu nema, nego po onome što na njemu ima. U Puli, za početak, neće biti Vrdoljakova spektakla “General” koji očito nije gotov.
Ono što je u tome zabavno je činjenica da je niz hrvatskih režisera ove godine namjerno izbjegao prijavljivanje na Pulu zato jer se pretpostavljalo da će “General” biti u programu i da bi mogao biti “pretplaćen” za glavne nagrade. Ispalo je da su se zeznuli te da će se s biografskim filmom o Gotovini “susresti” u srpnju 2019. na istome mjestu.
U programu također nema ni Bulajićeva filma “Bijeg do mora”. Po jednoj neslužbenoj verziji, produkcija čeka svjetsku premijeru na jačem festivalu, a po drugoj film nije na programu zbog dugovanja produkcije prema ekipi filma.
U programu također nema ni filmova “Sam samcat” Bobe Jelčića te novog filma Vinka Brešana “Država”. Oba filma očito računaju na inozemnu festivalsku premijeru tijekom iduće jeseni ili zime, pa će se u Puli pojaviti tek dogodine nakon što prođu kino distribuciju.
Ipak, izostanak koji najuočljivije upada u oči je onaj filma “Chris the Swiss” švicarske redateljice Anje Kofmel, koji nije uvršten u program manjinskih koprodukcija. Riječ je o daleko najreprezentativnijoj ovogodišnjoj hrvatskoj manjinskoj koprodukciji, filmu koji je prošlog tjedna igrao u canneskom Tjednu kritike i dobio pohvalne inozemne kritike.
“Chris the Swiss” je - dakako - animirano-dokumentarni film, pa se ionako ne bi mogao natjecati u konkurenciji igranih filmova. Ali, posljednjih sezona Pula je eksperimentirala s uvođenjem dugih dokumentarnih filmova u glavnu konkurenciju, pa su nekoliko godina zaredom bolji dugi dokumentarci bili sastavni dio Pule. Ove ih godine nema - nema niti jednog, ne samo filma Anje Kofmel.
Odluka da se stvari vrate na staro te da se dokumentarci ne natječu u Puli je - naravno - legitimna selektorska odluka. Ali, bilo bi zabrinjavajuće ako bi motivi za ovogodišnje odustajanje od dokumentaraca bili ti da se izbjegne “Chris the Swiss”, film koji je očito politički vrući krumpir.
Šuškalo se u Cannesu
S obzirom na sve kontroverze oko filma i razumljiv interes filmske javnosti, bilo bi svakako demokratski bitno i filmski opravdano da se film o kojem se toliko priča prikaže na nacionalnoj filmskoj smotri - tim više što nije riječ o nekoj petparačkoj provokaciji, nego o zbilja potresnom i umjetnički intrigantnom filmu.
Ovako se promatrač ne može oteti dojmu da se prema švicarskom filmu hrvatska kulturna politika ponaša dvolično. Prema vani se pretvaramo da je sve u redu i da je to hrvatski film kao svaki drugi, a unutar Hrvatske kao da postoji težnja da se taj film zataška, da ga što manje ljudi vidi i da što manje ljudi primijeti njegovo postojanje.
Nažalost, ta politika nije ostala nezamijećena. Problemi oko kolaudacije švicarskog filma uvelike su se raščuli u filmskim krugovima u Cannesu, u kojima se uvelike pričalo o light-cenzuri u Hrvatskoj. Odluka Pule da film preskoči sigurno neće pomoći da se takvi glasovi razuvjere.