Prošlog petka uz kavu bliski prijatelj, dobar kao kruh i radišan kao pčelica, reče nam kako bi rado živio u Americi. Dvojica od nas četvorice koji smo bili “preko bare”, a pogotovo onaj koji je tamo neko vrijeme i radio, nismo ga uspjeli uvjeriti zašto je Amerika (i) okrutna zemlja za život iako (poput njega) obožavamo glazbu od jazza i bluesa preko soula i countryja do rocka i punka te filmove, knjige, stripove i odjeću kojima nas je Amerika davno “zadojila”. Kažem tom prijatelju da se nisam nigdje osjećao kod kuće kao u Austinu i da je Teksas domovina u kojoj me majka kozmičkom greškom nije rodila, ali da unatoč tome, pa ni svoj sili tamošnjih koncerata u kojima bih mogao uživati, ne bih želio trajno tamo živjeti. Neprijeporno, osjećaj slobode koji steknete vozeći se autom po Americi ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....