NADMETANJE BRAĆE

ALBUM NOELA GALAGHERA Sjajne stilske vježbe velikog rock kuratora

 Ranko Šuvar / HANZA MEDIA
 

Samo nekoliko tjedana nakon što je mlađi brat Liam s prvim i to solidnim solo albumom “As You Were” smanjio vodstvo na 2:1, stariji brat Noel Gallagher objavio je “Who Built The Moon?” i tome povećao vodstvo na 3:1. Braći sklona publika, neovisno o tome kojeg više voli ili cijeni, uživa u ovakvom nadmetanju kao da je posrijedi završnica neke od utakmica Premiershipa, lige u kojoj klubovi doista igraju do posljednjeg sunčevog zvižduka, a do kojega ne možeš biti siguran u konačan rezultat. Uzmemo li u obzir i dva albuma sastava Beady Eye, koji je neko vrijeme vodio Liam, rezultat je 3:3, barem u broju albuma koje su Liam i Noel objavili nakon raspada Oasisa.

No kako rock nije nogomet, bitan je i umjetnički dojam, a u njemu Noel za sada vodi jer su njegova prva dva albuma, “Noel Gallagher’s High Flying Birds” i “Chasing Yesterday”, ipak bili jači, dublji, kolorističniji i impresivniji od plošnih albuma grupe Beady Eye. Uspoređujući ovogodišnja izdanja, nameće se sličan dojam. “As You Were” je bitno bliži Oasisima, ali na dobar način pa se Liam doimao svježe, poletno i punokrvno i to nakon dugo vremena. Noel je pak sa svojim High Flying Birdsima, uvjerili smo se u to i u Tvornici kulture, uhvatio dobar vjetar koji je zadržao i na “Who Built The Moon?”.

Evidentno, Noel se sve više odmiče od šprance Oasisa, uranjajući u niz glazbenih stilova i hibrida koji su se tek ovlaš provlačili kroz albume tog benda. Nakon gromoglasnog uvoda psych-rock uvoda “Fort Knox”, druga po redu “Holy Mountain” zvuči kao da su se Ramones i Slade, T. Rex i Roxy Music s masnim i debelim puhačima našli u “zvučnom zidu” Phila Spectora. Treća “Keep On Reaching” je opasan derivat 60’s blues-The Yardbirdsa i neo-psihodelije Teardrop Explodesa, a četvrta “It’s A Beautiful World” sudar Cana i Spacemen 3.

Peta “She Taught Me High To Fly” sraz je motoričnosti grupe Neu! i poletnosti The Jama, a šesta “Be Careful What You Wish For” swamp-blues s velvetovskim tkanjem. I tako do kraja prilično raznolikog, no istodobno vrlo koherentnog albuma za čije usustavljenje zasluge idu i na konto iskusnog irskog DJ-a i producenta Davida Holmesa; proslavljenog remiksevima za U2, Primal Scream, Dovese, Manicse, Pagea & Planta i soundtrack albumima za serijal filmova “Ocean’s Eleven” te “Good Vibrations” o sjevernoirskom dućanu i diskografskoj kući Terrija Hooleya iz Belfasta koji je punkom nadišao tamošnje vjerske i ine podjele.

Još važnije, jer tri puta za redom nije puka sreća nego kvalitetan zanat, Gallagher stariji neporecivo je potkovan kuratorskim znanjem o povijesti rukavaca rocka koje marom i žarom navodi u moćnu rijeku. Kako je krenulo, mogao bi ostvariti post-Oasis karijeru, stilski i sadržajno nalik onoj kakvu je nakon The Jama ostvario Paul Weller koji ovdje gostuje zajedno s Johnnyjem Marrom iz The Smithsa. Liam će morati pojačati formu ako kvalitetom želi dosegnuti Noela, ali bit će zanimljivo usporediti i njihovo prolazno vrijeme na top-listama prodaje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. travanj 2024 03:56