Posvemašnja fokusiranost mogula glazbene industrije na golišave pop-starlete i strogo kontrolirane finaliste talent-show programa, kvartalne profite i hit singlove, odnosno zatupljujuću blokbasterizaciju glazbe dugoročno neće donijeti ništa dobro. Već sada je sve većem nizu intrigantnih autora i izvođača koji se ne uklapaju u kurentnu zadanu matricu sve teže doći do uspjeha i do egzistencije od posla kojim se bave. No, tu i tamo dogodi se iznenađujući proboj i u sferi pop-glazbe. Jedan od recenentnih je i uspon do vrhova top-lista singlova i albuma 17-godina mlade novozelandske kantautorice Lorde, pravim imenom Ella Yelich-O’Connor, koja je dar za pisanje stihova naslijedila od majke, nagrađivane novozelandske pjesnikinje hrvatskog podrijetla Sonje Yelich.
Premda je prati bitno drukčija glazba, minimalističan, zatamnjen electro-pop, a često na sceni i izgleda poput nježne darkerice, Lorde je s jedne strane femme fatale pjevačica nalik Lani Del Rey, a s druge klasična gotovo poput Adele ili Duffy, čiju je “Warwick Avenue” otpjevala na jednom natječaju kao 12-godišnja djevojčica. Tada su je i zapazili, a ono što je razlikuje i što njezin zadimljen glas smješta u drukčiji kontekst jest glazba mladog novozelandskog pop-punk glazbenika Joela Littlea, srodna electro-pop/indie-rock stilizacijama londonske grupe The xx i švedske kantautorice Lykke Li. Nadalje, razlog zbog kojeg je Lorde mnogo zanimljivija od jeftinih ekscesa Miley Cyrus i Rihanne jesu njezine pjesme. Ona je do jučer bila “obična” tinejdžerica čiji se svijet sastojao od tuluma, opijanja, dosade, otuđenosti, zasićenosti blagodatima digitalnog društva, fatalnih srednjoškolskih ljubavi i smrtnosti o kojoj tinejdžerke razmišljaju češće i od muškaraca zahvaćenih krizom srednjih godina. Lorde inteligentno i senzibilno analizira svoje odrastanje u društvu u kojem je mjerilo vrijednosti fejsbukovanje kao dokaz da ljudi čine nešto bitno iako ne čine ništa, opsesija slavnima i bogatstvom. Vlasnica albuma “Pure Heroine” po tome je bitno bliža Morrisseyu, nego Britney.
Opsesija bogatstvom i slavom opisana je i u hit-singlu “Royals”, čije će tantijeme, a tu je i 2 milijuna dolara vrijedan publishing ugovor, honorari od koncerata i zarada od bestseler albuma “Pure Heroine” mladu Lorde definitivno učiniti bogatom pripadnicom pop-aristokracije. Bit će zanimljivo čuti koliko će se pod pritiskom slave i brzog odrastanja pred očima javnosti promijeniti njezina perspektiva. Nadajmo se da je spremna i za taj izazov jer usporedba njezina globalnog hita “Royals” s “Common People” Pulpa posve je na mjestu iako, poput nekih kolega, još dvojim je li Lorde baš toliko samosvojna ili je i ona “produkt sistema” kao i Lana Del Rey. Ako i jest, nije loše što inače nakaradni sistem tu i tamo pokaže intenciju da “proizvede” pop-zvijezdu čija se orbita ne preklapa s orbitama Miley Cyrus i Katy Perry, odnosno da pruži šansu za stasanje mnogo intrigantnije Lorde.