Pripremajući se za odabir 50 “najboljih” albuma domaće glazbe objavljenih od početka 2010. do konca 2019. godine ovaj je kroničar posegnuo u bazen od više od 150 albuma koje je, iz godine u godinu, isticao kao “najbolje” u tom periodu te “čekirao” neke od naslova koji su mu u tim godinama, moguće, promakli. Metodologija kojom se rukovodio bila je da se zbog pregleda hrvatske produkcije s liste prvo uklone izdanja iz “regije” (Damira Avdića, Vlade Kreslina, Dubioze kolektiv, Partibrejkersa, Laibacha, Repetitora, Obojenog programa...), a potom i live albumi poput onih Urbana & 4 i Josipe Lisac te kompilacije raznih izvođača poput one u čast Sergia Endriga, premda su spomenuti završavali na godišnjim listama “najboljih” izdanja hrvatske (i regionalne) glazbene pr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....