I opet je krenulo, em rano u godini za koju se nadamo da za glazbenike neće biti kobna poput pretprošle, em “preko reda”, kako se u narodu to kaže kad netko umre relativno mlad. Naime, nije se ova godina pošteno ni zakotrljala, a već nas je zauvijek napustila 46-godišnja Dolores O’Riordan, popularna i omiljena pjevačica irskog alter-rock benda The Cranberries.
Umrla je naglo u jednom hotelu u Londonu, gdje je boravila radi kratkog studijskog snimanja, a nakon što su prošle godine The Cranberries, nakon unplugged albuma s devet najvećih hitova i tri nove pjesme, najavili jaču koncertnu aktivnost. No koncertne aktivnosti ubrzo su stale, navodno zbog bolova u leđima Dolores, a naši se čitatelji vjerojatno sjećaju da je zbog njezinih zdravstvenih problema otkazan i nastup The Cranberriesa na INmusicu 2012. godine, na čije su mjesto tog ljeta uskočili New Order.
Tada se, pak, spekuliralo o ozbiljnim problemima koje je Dolores imala s ovisnošću o alkoholu, no tek treba vidjeti što će biti ustanovljeno kao pravi razlog njezine iznenadne smrti. O tome još nije svoje izrekla ni njezina obitelj, odnosno njezin bivši suprug Don Burton, nekadašnji tour menadžer grupe Duran Duran, s kojim je imala troje djece. Posljednji put Cranberriesi su u Zagrebu nastupili 31. listopada 2002. godine u Domu sportova.
Rani početak
Kako god, Dolores je, nažalost, napustila ne samo obitelj, nego i svoje prijatelje iz grupe The Cranberries, s kojima je krajem 80-ih započela karijeru još kao tinejdžerka te brojne poklonike diljem svijeta, jer taj irski sastav tijekom 90-ih bio jedan od najtiražnijih u korpusu alter-rocka. Tijekom postojanja, s prekidom od 2003. do 2009. godine, ponajviše baš u 90-ima, prodali su 40 milijuna ploča.
Njihova prva četiri albuma - “Everybody Else Is Doing It, So Why Can’t We?” (1993), “No Need To Argue” (1994), “To The Faithful Departed” (1996) i “Bury The Hatchet” (1999) - postizali su zlatne i milijunske, a na američkom tržištu čak i multiplatinaste i multimilijunske naklade, o čemu danas mogu sanjati čak i U2.
Biserni osmijeh
Tajna tog uspjeha počivala je u prodornom glasu ambiciozne Dolores O’Riordan, snažnog irskog naglaska i jednostavnim pop melodijama gitarista Noela Hogana. Uz to, Dolores je plijenila pozornost i krasnim licem, porculanskim tenom i bisernim osmijehom, postavši ljubimica tada brojne alter-rock publike. Tako su izgledale i neke cure iz zagrebačke Jabuke, u koje smo se zaljubljivali tijekom 80-ih i 90-ih, pa tko onda ne bi volio Dolores?
Doduše, albume The Cranberriesa teško je bilo nazivati remek-djelima, no hitovi “Linger”, “Dreams”, “Ode To My Family”, “Just My Imagination”, “I Can’t Be With You”, “Ridiculous Thoughts”, “Salvation”, “Free To Decide”, “Promises” i, naročito, legendarna te i danas najizvođenija “Zombie”, lijepili su se za uši kao med za kekse. Upravo je ta kombinacija uspjela prikriti sve nedostatke The Cranberriesa poput relativne tekstovne plitkosti i plošnog političkog angažmana po mjeri MTV publike, odnosno nedostatka glazbene dubine i tematskog fokusa.
No bilo je u tome i zgodnog kombiniranja jangle-zvuka, doteklog preko R.E.M i The Smithsa, dream-pop pristigle iz repertoara The Sundaysa, Mazzy Star i 10.000 Maniacsa, blage gotike nadošle kroz utjecaj grupa The Cure i Siouxsie And The Banshees te Doloresina glasovna, pojavna, a donekle i psihološka srodnost sa Sinead O’Connor.
Izmučena duša
Kad se piše in memoriam nije ni mjesto ni vrijeme zamjerati, u ovom slučaju mane The Cranberriesa, a nije ni ukusno ni uputno jer je Dolores O’Riordan - unatoč uspjehu, popularnosti, slavi i, najvažnije, djeci koja nažalost ostadoše bez majke - bila i ostala izmučena duša, a to izgleda nije zaliječila ni činjenica da je spadala u deset najbogatijih žena Irske, čemu se ni kao tinejdžerka vjerojatno nije nadala. Naime, Dolores je rođena 6. rujna 1971. godine u irskom gradu Limericku kao jedno od sedmero djece u pobožnoj katoličkoj obitelji, no iza idilične fasade skrivalo se i seksualno iskorištavanje u djetinjstvu, kako je priznala 2014. godine u intervjuu Belfast Telegraphu, ne navodeći tko je stajao iza toga.
Kao posljedica je ostao osjećaj “groznog samoprijezira”, ubrzo pogoršanog anoreksijom i depresijom, živčanim slomovima i tjeskobom izazvanima životom pod užarenim svjetlima reflektora i lupom javnosti. Priznala je i da se 2012. godine pokušala ubiti predoziranjem opijatima, a sada ostaje vidjeti što je kobnog 15. siječnja dovelo do smrti Dolores O’Riordan. I reći da, koliko god nisam previše mario za The Cranberries, toliko mi je iskreno žao što je njezin život tako rano skončao.