KOMENTAR

ALEKSANDAR DRAGAŠ: TREBA LI ZBOG PALESTINE NE SVIRATI U IZRAELU Sjećam se kako su se i u Hrvatskoj i u Srbiji tijekom 90-ih događali slični bojkoti...

** RIGHTS: WORLDWIDE EXCEPT IN FRANCE ** Inglewood, CA - Stars attend 2017 MTV Video Music Awards held at The Forum.
Pictured: Lorde
*UK Clients - Pictures Containing Children
Please Pixelate Face Prior To Publication*, Image: 347393901, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, AKM-GSI
Profimedia, AKM-GSI

Lorde

Da pop često može biti i politika, čak i kad neki izvođač ne pjeva o toj jednako često kurvinskoj i krvavoj raboti, ovih se dana dokazalo i slučaju novozelandske pjevačice hrvatskog podrijetla Lorde koja je nakon promišljanja i premišljanja odlučila ne nastupiti u Izraelu.

Reakcije su dvojake, ovaj put donekle više u korist Lorde, nego ljetos u slučaju Radioehada i jesenas Nicka Cavea koji su ipak odlučili nastupiti u Tel Avivu.

Za odluku Lorde da u lipnju ove godine ne nastupi u Tel Avivu ključna je bila online kampanja aktivista “Boycot, Divestment, Sanctions” koji se protive izraelskoj okupaciji Palestine.

Ne ministrici kulture Nakon tjedan dana razmišljanja Lorde je odlučila poslušati aktiviste i fanove, a da ipak nastupi u Tel Avivu u lipnju nisu je uvjerili ni pozivi izraelske ministrice kulture Miri Regev. Lorde ipak nije popustila pa se time pridružila izvođačima koji su odlučili nastupima bojkotirati Izrael poput Elvisa Costella, Lauryn Hill, Gorillaza i drugih. Među onima koji su glazbenike poticali na odluku da ne nastupe i Izraelu, barem dok se ne promijeni “aparhejdska” politika Izrela spram Palestine, bili su i drugi glazbenici poput Rogera Watersa i Briana Enoa koji su otvoreno napali Nicka Cavea jer ne želi otkazati koncert u Tel Avivu.

Napad je na koncu doživjela i Lorde, i to putem oglasa u Washington Postu u kojem joj se zamjera da se time “pridružila globalnoj antisemitskoj kampanji”. Lorde je odgovorila kako je proteklih dana “vodila mnoge diskusije s ljudima različitih stajališta te zaključila kako je ispravna odluka da otkaže nastup”. Ljetos, pak, Radiohead su na pritiske da ne nastupe u Izraelu odgovorili na posve drukčiji način. Thom Yorke je u intervjuu Rolling Stoneu izjavio da su takvi protesti “gubljenje energije”, a gitarist Johnny Greenwood, čija je žena Židovka iz Izraela, da Radiohead imaju poklonike “na obje strane”.

U Guardianu su zaključili kako su Yorke i Greenwood u krivu pa povlačili analogije s bojkotima u doba aparthejda u Južnoafričkoj Republici. 700 umjetnika potpisalo je peticiju kojom se zalažu da drugi umjetnici odustanu od nastupa u Izraelu jer se i njima stvara privid normalnosti u toj državi. Neki su poslušali takvu “preporuku”, ali ne i Metallica, Madonna, Elton John, Rihanna i drugi poput Andrea Rieua, a-ha, Ringa Starra ili Scorpionsa i Foreignera čiji su nastupi predviđeni za ovu godinu u Tel Avivu.

Narod i kriva politika

S jedne strane, imajući u vidu politiku Izraela spram Palestine, reklo bi se da su u pravu pobornici nenastupanja u Izraelu. S druge strane, ne može se cijeli jedan narod optužiti za “pogrešnu” politiku pa time sankcionirati i one građane Izraela koji razmišljaju drukčije od vlade.

Ni sam ne znam što je u svemu tome pravo ili krivo, no sjećam se kako su se i u Hrvatskoj i u Srbiji tijekom 90-ih događali slični bojkoti, premda ni s ove ni s one strane granice nisu živjeli samo oni ljudi koji mrze sve druge osim svog naroda, a krivo se gledalo i kad bi netko od “naših” otišao svirati “tamo”. Gledano kroz takvu prizmu, dao bih za pravo Caveu i Radioheadu jer zacijelo ne mrze Palestince svi Židovi i obrnuto.

Stoji i Yorkeova izjava “da svirati u nekoj zemlji ne znači podržavati i njezinu vladu” jer analogno tome onda “svi koji idu svirati u Ameriku podržavaju Trumpa”, odnosno “Netanyahua, ako sviraju u Izraelu”. No Lorde je primila i poruku od dvije prijateljice iz Aoteraoe - jedne Židovke, druge Palestinke - koje su je pozvale na bojkot nastupa čime je dodatno podebljan njen moralni kredo oko odluke da ne nastupi u Tel Avivu; analogno nastojanju Enoa i Watersa da na takav potez navedu druge glazbenike, smatrajući da se bojkotom i sankcijama nečiju vladu, kao nekoć u slučaju JAR-a, ipak može natjerati na promjenu ili time upozoriti svijet na nečiju “pogrešnu” politiku.

Izdvajamo