Zagrebačke metalce ovih se dana hrani velikom šefljom koncerata. U ponedjeljak, 15. lipnja, održana su dva velika nastupa, svojevrsni double feature: Sabatona na Velesajmu te Anthraxa u klubu Boogaloo. Mi smo išli na pripadnike Velike četvorke thrash metala, uz koje se još ubrajaju Metallica, Slayer i Megadeth.
Koncert je bio rasprodan tri mjeseca unaprijed, a velika dvorana Boogalooa bila je puna k‘o šipak. Metal legendama iz New Yorka ovo je bio prvi posjet Zagrebu nakon točno deset godina, kada su sa Slayerom napunili paviljon na Velesajmu. Trebali su 2022. godine u Tvornici proslaviti 40 godina karijere, ali je taj koncert s bendom Municipal Wasteom bio otkazan.
Ovoga puta došli su sami. Bez predgrupa, lokalnih ili stranih, te bez zagrijavanja. Koncert je započeo nešto ranije, oko 19:30, dok je vani sunce još sijalo, kako bi se izašlo u susret svima onima koji su imali karte za Sabaton. Predigra Anthraxu nije ni trebala jer su odmah krenuli “u glavu” s pjesmom “Among the Living”.
Naguravanje i skakanje
Već od prve pjesme otvorio se pit na sredini partera koji se tijekom cijelog koncerta nije gasio. Tek je na pjesmi “Keep It in the Family” došlo do manjeg predaha među najvatrenijim fanovima, ali samo kako bi se ispoštovala Anthraxova pjesma iz njihove groove ere koja jednostavno poziva na headbanganje.
Najviše ljudi uhvatilo se u šutki na kult-klasiku “Caught in the Mosh”, a vrhunac pita svakako je bio na hit-pjesmi “Indians”. Bilo je svega: neprestanog skakanja, guranja, skidanja majica, crowd surfinga — ma cijeli set pokreta koji su dobro poznati svakom pravom thrasheru. A tim naguravanjima prisustvovale su sve prisutne dobne skupine.
Jedna me scena posebno oduševila. Stariji muškarac koji je stajao pored mene, a koji je najvjerojatnije tijekom osamdesetih “otkidao” na Anthrax, skinuo je naočale i na čuvanje ih dao svojoj dragoj. Zatim je s prijateljem uskočio u mosh i krenuo se naguravati s klincima trostruko mlađim nego on. U glavi mi je odmah zasviralo “Za ona dobra, dobra stara vremena”.
A kako opisati Anthrax nekome tko nije upoznat s njihovim zvukom i opusom? Za razliku od mnogih metal-bendova, njihov zvuk nije mračan te se ne oslanjaju na sotonistički ili “brutalan” imidž (koji, primjerice, gaji Slayer). Njihov forte je energična glazba i pozitivan, pa čak nekada i komičan pristup. Zapravo vrlo slično Youth crew punk pokretu iz New Yorka koji je bio popularan osamdesetih.
Generična set-lista
Osim što ih veže isti grad, isto vremensko razdoblje i donekle sličan pozitivan stav, ima tu još razloga zašto spominjem punk. Kao taj da su bubnjar Charlie Benante i ritam-gitarist te lider benda Scott Ian svirali u legendarnoj grupi S.O.D., a originalni basist Dan Lilker pokrenuo je crossover bend Nuclear Assault.
Jedinu zamjerku koju imam jest ta što Anthrax nije zavukao ruku duboko u džepove i fanovima na solo-koncertu ponudio neke deep cutse, odnosno manje poznate, a opet jake stvari kao što su “Lone Justice” (osobni favorit), “Armed and Dangerous” ili thrash klasik “Imitation of Life”. Zagrebu su odsvirali jednu nemaštovitu i generičnu greatest hits set-listu. Nije to ništa loše, ali na solo koncertu nisam očekivao festivalsku ‘porciju‘ pjesama.
Za kraj su ostavili svoju uspješnicu “I Am the Law” koja je dočekana s erupcijom oduševljenja. Koliko sam uspio vidjeti, na ovoj europskoj turneji ta je pjesma bila svirana kao bis, dok u Zagrebu to nije bilo tako predstavljeno. Samo je odsvirana u komadu kao dio regularnog seta.
Na valu tog oduševljenja publika je tražila još. Tada je na pozornici izgledalo kao da traju pregovori. Nakon kraćeg vijećanja, koje je predvodio njihov neumorni hype-man i basist Frank Bello, odsvirali su još i rap-metal stvar “I’m the Man”. E, da. Anthrax su pioniri tog žanra glazbe, ali to je sad neka druga priča.
Publika je i nakon toga tražila još, ali drugi put nisu uslišili želje i ostali su na sat i pol svirke. Kucnulo je devet sati, što je označilo i fajrunt koncerta. Trebalo se kretati prema Velesajmu na Sabaton, koji je također bio u organizaciji LAA-a. Jesu li se fanovi tamo uspjeli teleportirati pošto su oni baš započinjali u devet te jesu li ova dva metal “teškaša” mogla nastupati na istom mjestu? Odgovore nisam pronašao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....