Barokni koncert u potpunoj ravnoteži: malo poznatih djela onodobnog repertoara, malo rjeđe izvođenih skladbi 18. stoljeća

Na Dubrovačkim ljetnim igrama 14. kolovoza nastupio je Hrvatski barokni ansambl, koji ove godine obilježava svoju 25. godišnjicu djelovanja. Ansamblu se pridružio Fabio Biondi, talijanski violinist i utemeljitelj baroknog ansambla Europa Galante, koji je na ovome koncertu potvrdio svoj status jednog od vodećih interpreta baroknog repertoara.

Fabio Biondi i Laura Vadjon

DLJI

Fabio Biondi na pozornici je djelovao smireno i čvrsto. U njegovu nastupu nije bilo koreografije ni pretjeranih pokreta tijelom, ali nije ni strog ni krut. Njegovo sviranje zvuči vrlo dinamično i puno energije, ali mu nastup odiše lakoćom i sigurnošću pa virtuozni elementi (poput ricocheta ili akorada) djeluju kao da ih tek „polaže“ na violinu. Ansambl ga je pratio pažljivo i s povjerenjem, pa je i njihov zajednički zvuk bio precizan i ujednačen te je cjelokupna izvedba tijekom večeri bila na vrlo visokoj razini: zanimljiva i puna detalja, gotovo ne dopuštajući slušatelju da „otplovi“ u mislima.

Program koncerta bio je pažljivo koncipiran, s uravnoteženim omjerom poznatih djela baroknog repertoara te rjeđe izvođenih skladbi 18. stoljeća. Uz to, u odabiru programa pazilo se i na raspored skladbi za soliste, jednog ili više, te za cijeli ansambl.

Koncert je otvoren Vivaldijevim „Koncertom za dvije violine u a-molu“, RV 522. Već u prvom stavku osjetila se energija i svježina. Ovaj brzi stavak izveden je tečno, bez težine, uz dojam „nezaustavljivosti“, gotovo kao da je nošen vjetrom. Pažljivo oblikovana dinamika i iznenadni kontrasti držali su publiku u stalnoj napetosti. Polagani drugi stavak ispjevan je lijepim, ali čvrstim i stabilnim tonom, bez pretjerane osjećajnosti.

Uslijedila je „Sinfonia u G-duru“, J-C 39, Giovannija Battiste Sammartinija. Njegova djela te vrste uglavnom slijede trodijelni model talijanskih opernih uvertira, a ova je sinfonia jedina četverostavačna u njegovom opusu. Uz tipičan brzi, polagani i brzi stavak, Sammartini je u nju uvrstio i menuet preuzet iz jedne ranije trio-sonate. Glazbenici su na ovom koncertu vrlo promišljeno izveli menuet nakon prvog stavka, a ne na kraju skladbe, kao što je slučaj u nekim izvedbama ovoga djela. Time je skladba zadržala dinamičnost i logičan oblik cjeline: završila je efektnim, brzim stavkom, s izraženim osjećajem za zanimljive harmonijske progresije i momente iznenađenja u stavku.

Hrvatski barokni ansambl i Fabio Biondi

DLJI

Nakon toga čuli smo Concerto grosso br. 12 u d-molu, „La Follia“ Francesca Geminianija. Djelo je temeljeno na istoimenoj skladbi Arcangela Corellija za violinu i basso continuo, koju je Geminiani preradio, obogativši je harmonijski, kontrapunktom i zvukovno. Izvedba bila je precizna, jasna, dinamična i bogata bojama: pojedine varijacije stavljale su u prvi plan čembalo, teorbu ili violončelo, stvarajući vrlo raznoliku zvučnu sliku.

Uslijedio je „Koncert za violinu u A-duru“, op. 1 br. 1 Pietra Nardinija, skladatelja o kojemu je Leopold Mozart rekao da je nenadmašan u ljepoti, čistoći i cantabileu, živahan, graciozan i blago sentimentalan, iako bez velikih tehničkih izazova. U izvedbi Hrvatskog baroknog ansambla i solista Fabija Biondija, već je prvi stavak zvučao gotovo rascvjetano i bogato ornamentirano, s uravnoteženim odnosom između solista i ansambla. Solističke kadence u svakom stavku Biondi je izveo ležerno, gotovo nonšalantno i tehnički besprijekorno.

Izvedbom „Sinfonije u B-duru“ Gaetana Pugnanija Hrvatski barokni ansambl je ponovno pokazao da rana simfonijska literatura može zvučati svježe i upečatljivo kada se izvede s poletom, nijansiranim tonom i osjećajem za detalje.

Program je zaključen Bachovim Koncertom za dvije violine u d-molu, BWV 1043. Solisti Fabio Biondi i Laura Vadjon bili su i ovdje odlično usklađeni, što se posebno čulo u drugom stavku u kojemu se ni jedan solist nije previše povlačio kada bi izvodio „prateću“ liniju, već su se obje dionice čule transparentno i ravnopravno. Time je naglasak stavljen na bogatstvo zvuka, a ne na pjevnost, melodičnost ili sam „ugođaj“. U stavku su bili zanimljivi i završeci formalnih cjelina koji nisu zvučali kao smiraj, već kao kontrast, izvedeni odlučno i sa „suhim“ tonom. U ovoj skladbi zvuk je općenito bio bogat i razgranat, a izvedba energična i žustra. Odnos ansambla i solista bio je također pažljivo balansiran: djelo je zvučalo cjelovito i kompaktno, izvedeno s naglaskom na raznolikost zajedničkog zvuka, a ne s ciljem isticanja samih solista.

Na kraju večeri je, kao dodatak, još jednom izveden posljednji stavak Vivaldijeva koncerta za dvije violine. Time je zaokružen ovaj promišljeno oblikovan koncert kojim je Hrvatski barokni ansambl, uz gosta Fabija Biondija, pokazao svoju tehničku sigurnost i interpretacijsku svježinu.