Bili su i ostali majstori dočaravanja ljudske odvratnosti kao prave naravi homo sapiensa

Među prvim tekstovima za Polet napisao sam i jedan u proljeće 1985. godine o koncertu Trobecovih krušnih peći, a koliko je taj zagrebački avangardni rock bend bio i ostao neshvaćen, pokazuje i podatak da je "Radost" prvi pravi studijski album Trobeca. Naime, studijske "ljubljanske" snimke u produkciji Boruta Činča iz Buldožera, nastale u proljeće 1985. godine, objavljene su tek 1992. godine na kazeti za Kekekere Aquarium iz kojeg nastaje Močvara, čiji je Kornel Šeper restaurirao te studijske i uz njih live snimke s kasete "Ta krvava prošlost" (DID Koper, 1987.) za dvostruki LP album "S mukom žvaču trubadurov vrat" (IDM, 2013.). Vjerojatno je neshvaćanju kumovalo i ime benda, nadjenuto prema Metodu Trobecu koji je spaljivanjem u krušnoj peći lišio života pet, šest slovenskih žena.

Potom je Igor Banjanin za Dirty Old Records koncem 2016. godine pod nazivom "Ether" objavio friške koncertne snimke iz splitskog kluba Kocka, snimljene 2015. godine nakon što su Bega i Bara ponovo okupili Trobece. "Radost", na kojem se u studijskim verzijama ponavljaju neke pjesme s "Ethera", donosi te i druge novije pjesme u koncentriranom i kontroliranom izdanju, no i to treba pojmiti sa zrnom soli.

Bara (bas) i Bega (glas) izuzuetno su simpatični veterani zagrebačke scene, ali i žestoki radikali avangardnog rocka čiji je neurotični jazz-funk-punk, ustrojen blisko ranim radovima Pere Ubua i njujorške no-wave scene s koje će poteći i Swans i Sonic Youth, iznova facinantan. Uz plemenske bubnjeve Dovraka, gitaru Vinskog koja kida živce, Barin bas za čupanje utrobe i uvrnute umetke puhača te Begino manijakalno proklamiranje stihova, Trobeci su bili i ostali majstori dočaravanja ljudske odvratnosti kao prave naravi homo sapiensa. Nažalost, realnost je jednako odvratna kao i stihovi Trobeca.

Naziv albuma je vjerojatno namjerno ironičan, sarkastičan ili jednostavno takav da vas odvede na pogrešan trag, ali ne do kraja, jer ima nečeg ludističkog, pa i radosnog u tome kako Trobeci rasturaju instrumente i poniru u vragolije poput "sajma sisa", da parafraziram naslov uvodne pjesme. Da se razumijemo, "Radost" je komad radikalne i avangardne rock glazbe koju nije lako slušati, osim ako niste već istrenirani na snimkama sličnih sastava, pa je potpisniku ovih redaka zabavno povlačiti usporedbe između "Radosti" Trobeca i jesenas objavljenog povratničkog albuma "Rack" te posljednjeg albuma Shellaca "To All Trains", objavljenog malo nakon prerane smrti Stevea Albinija. Trobeci su u toj ligi.